Uz današnje Evanđelje: subota 6. vazmenog tjedna
Dopusti mi, Gospodine, da se cijelim bićem pridružim svetom pashalnom stolu kad posljednji, sedmi put u svom oproštajnom govoru snažno naglašavaš riječi koje nam upravljaš: Zaista, zaista kažeš nam – Amen, amen! Po svojoj Pashi prijeći ćeš iz ovoga svijeta k Ocu. Ostavljaš opet svijet i polaziš k Ocu.
Zato vrućim srcem molim: neka dođe čas! Sad mi progovori izravno i iskreno, otvoreno i odlučno, bez slike i usporedbe, bez pridržaja. Objavi mi Oca, navijesti mi njegovu milosrdnu, privrženu, stvaralačku ljubav. Ocrtaj mi njezino neizmjerje, njezinu vječnost. Pokaži mi beskrajno, pouzdano, svjetla puno, more Božjega bića.
U tvojem imenu, u tvojemu srcu, u tvojemu Duhu Otac nam daje svoje darove. Daruj mi svojega Duha da u njemu molim. Neka danas bude taj dan! O da mogu svu svoju misao i sav svoj osjećaj staviti u ove riječi. Uzmi me u svoje srce da odande usrdno vapim i tražim Božju milost. Kad zamolim ne samo da me u svojoj dobroti uslišavaš, nego mi darivaš radost i dovodiš je do punine. Jer ti tako hoćeš, jer ja za tim žudim.
Od Boga koji je tvoj Otac došao si k nama u ovaj naš svemir. Vrelo tvojega života je u Ocu. Ako u to vjerujem i ako svoju ljubav tebi poklanjam, onda više ne moraš ti moliti i pitati kod Oca za mene, nego sam Otac vječni, dragi Bog, Svevišnji, Svemogući, mene ljubi.
