Uz današnje Evanđelje: ponedjeljak u Velikom tjednu
Smijem li, Gospodine, u ovim svetim trenutcima izbliza oćutjeti taj drag miris iz daljinâ Istoka, ugodan, pun, koji donosi neku toplinu, ozbiljnost i mir u cijeloj kući (Iv 12,3). Jeste li u onom istom mjestu (κώμη Lk 10,38; Iv 11,1) u kojem te je vrijedna domaćica onda bila ugostila kad je bila sva zauzeta posluživanjem (10,40), kad si je poučio da je jedno potrebno i da dio koji je dobar ostaje (10,42)? Evo je opet! Marta, Marta, marljivo poslužuje (διακονέω Lk 10,40; Iv 12,2).
Dolazim s mnogima (ὄχλος πολὺς Iv 12,9). Dolazim jer me vuče silna znatiželja kako je čovjeku kojemu si život dao, digao si ga iz mrtvih (2x Iv 12,1.9) nakon što je do četvrtoga dana bio u grobu. Čudesno si uzvisio prijatelja svoga (usp. Ps 4,4)!
Je li to ona Betanija na koju se Novi zavjet biblijskih dvanaest puta vraća jer ovdje je prije Ivan krstio (Iv 1,28), ovdje noćiš dok u jeruzalemskom hramu javno poučavaš (Mt 21,17; Mk 11,11), ovdje ćeš se susresti sa svojim prije Uzašašća i blagosloviti ih (Lk 24,50).
Sestra Marija i opet više gleda na tebe negoli na poslove. Tebe, Očeva Pomazanika, ona pomazuje (Iv 12,3 usp. 11,2). To je za tvoj ukop – otvoreno kažeš (Iv 12,7). Neuvijeno najavljuješ da tebe nemamo zauvijek uza se. Marija uzima jednu mjeru pomasti (12,3), Nikodem će donijeti stotinu (19,39).
Ivan Evanđelist otkriva. Nije to neka nepoznata žena (Mt 26,7; Mk 14,3), nego to je Marija. To su tvoji prijatelji koje voliš. Kao ona grješnica kod farizeja Šimuna, koja je mnogo ljubila (Lk 7,47), tako i Marija svojom živom, lijepom, dugom, ženskom kosom, dodiruje tvoja stopala. S pažnjom ih briše (ἐκμάσσω Iv 12,3 usp. Lk 7,38.44; Iv 11,2).
Večera u obitelji, među prijateljima (δεῖπνον Iv 12,2). Blagovanje, jelo i piće. Predah i okrjepa. Radosno druženje. Još šest dana, sedmoga dana je Pasha (ἓξ ἡμερῶν Iv 12,1). Očito je prvi mjesec. Desetog prvog uzima se pashalno janje (Izl 12,3), četrnaestog se slavi (Izl 12,6).
Sve se ovdje razotkriva. Juda nije nikakav silni strateg širokih vidika, nego sitni lopov (κλέπτης Iv 12,6). Utajuje prihod, odnosi za sebe. Poput praoca Judina plemena pred sudbinom brata Josipa njega zanima trgovina i zarada (»Hajde da ga prodamo!« Post 27,27). Umjesto da Boga hvali (usp. »Ovaj put hvalit ću Jahvu!« Post 29,35), on uzvisuje novac. Tristo dnevnica (Iv 12,5). Plaća za deset mjeseci rada.
Siromasi su uvijek među nama (Iv 12,8). Ali Judi su siromasi samo podmukla reklama, transparent za stvaranje privida u javnosti i „rejtinga“. Nema u njemu brige za siromašne. Iskorištava ih. Laže. Ipak, izravno njemu upućuješ svoju riječ (Iv 12,7). Nudiš mu izlaz i spas. O da na vrijeme prepozna vrijednost i veličinu tvoje žrtve!
Sve se razotkriva. Skupini na vrhu uz velikoga svećenika, smeta što odlazimo k tebi i vjerujemo u tebe zbog Lazara (Iv 12,11). Njihovo savjetovanje i njihova odluka jest da ga ubiju (12,10). Ni kriv ni dužan, zato što si na njemu napravio silno čudo, i on je zajedno s tobom osuđen na smaknuće.
U takav svijet dolaziš kao Spasitelj. U takvom svijetu s nama za stolom blaguješ. Sebe daješ.
