Molitva s razorenim gradom
uz današnje evanđelje: četvrtak 33. tjedna
Kako prigodno! Ovo evanđelje upravo pred dan našega Vukovara – Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Evo skromne mrvice s Gospodareva stola na našemu Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za predah i utjehu, za još dublje upoznavanje Krista Učitelja i ljubav prema njemu, za čitanje i slušanje:
Blizu si mi, Gospodine. Vidiš ovaj naš grad – tvoj grad! Tople, gorke, obilne suze ispunjaju tvoje drage oči i oblijevaju tvoje sveto lice. I ja slušam riječi tvoje sućuti.
Bitno znanje mi nedostaje. O da i ja spoznam danas koje su stvari potrebne za mir! Kako do mira?
Kako je tužno, koliko strašno! Ne prepoznajem ovaj odabrani čas kad ti dolaziš k meni. Ti me pohađaš. A moje oči ostaju slijepe.
Proročki nagoviještaš da će zato doći dani u kojim će moji neprijatelji postaviti bojne naprave za opsjedanje. Opkolit će me, pritisnuti sa svih strana.
Ah, kako dobro znam što je to kad bezdušni agresor krvnički pomlati i grad i njegovu djecu u njemu. Masakr i pokolj! Smlavit će i razoriti. Ni ranjene, nemoćne ne štedi, nego nemilosrdno ubija.
Poslije ćeš za Hram reći, a sada već za cijeli grad unaprijed vidiš: neće ostati ni kamen na kamenu nerazvaljen.
Zato sada usrdno vapim. Po svom svetom križu, u svojoj žrtvi bit ćeš smrskan, razoren. Zato posveti žrtvu grada! Svojim uskrsnućem ti pobjeđuješ. Zato ti, Živi, daruj mi život, daruj život ovom našem gradu!
Vidi: Gospodin plače nad svetim gradom Jeruzalemom (Lk 19,41-44)
