Uz današnje Evanđelje: petak 29. tjedna


Mrvica s Gospodareva stola na našemu Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, u ovim novim medijima za smirenje i okrjepu duši, za još dublje upoznavanje i primjenu Evanđelja, za čitanje i slušanje:
Možemo li dokučiti kakvo li bijaše sveto Isusovo lice u čas kad nam otkriva i proglašava da smo svi redom licemjeri, kad mi izravno prijeti da neću iz zatvora izići dok i posljednji sitniš ne vratim? U očima Učiteljevim zasigurno nije u taj čas nebeski blag spokoj, nego radije božanska buktinja koja sijeva. Usne mu ne zaodijeva topao, drag osmjeh koji osvaja i nosi, nego su čvrste, obraz utegnut, čelo kruto, pogled strog.
Ovaj put Isus ne govori učenicima, ni farizejima koje je na početku ovoga istoga poglavlja optužio za licemjerje. Sada govori bezbrojnom mnoštvu ljudi koji su na okupu. Obraća im se najprije kao zajednici, svima: “vi”. Mi znamo procjenjivati i zemlju od koje smo sazdani, po kojoj hodimo, i nebesa, gore visoko, iznad nas. Potom se obraća neposredno svom sugovorniku, u jednini: “ti”. Meni osobno. Ja sam na putu s mrskim protivnikom, podlim, izopačenim tužiteljem koji napada, neprijateljem pravednosti. Na putu sam k vječnom vladaru koji će pravedno presuditi.
Davno to bijaše, u dubinama Staroga zavjeta, osam stoljeća ranije, kad je prorok Ilija konačno dobio vijest da se nakon tri i pol godine suše prvi oblačić diže sa zapada. Znao je. Dolazi žuđena kiša.
Od starine pa sve do najnovije meteorologije promatramo što je u atmosferi i planiramo kakvo će vrijeme biti. Kad stiže pljusak i oluja. Prije nekoliko tjedana iskusili smo preobilne, nagle padaline. Mi ovdje, u dragocjenom hrvatskom kutku Božjega svijeta, znamo što je jugo. Pa i nije nesnosna vrućina koja prži tolika teškoća nego kad dođe južina, južina, kad pritisne vlaga i težina u zraku, onda znamo da treba biti iznimno pribran na poslu, krajnje oprezan u prometu, posebice strpljiv s bližnjima, jer je pritisnula vlaga i težina u zraku, jer se širi zadah kanalizacije, živčani smo i razdražljivi, osjetljivi.
Kada takve stvari prepoznajemo, zar onda nećemo s istom mudrošću pažljivo uočiti u kakvom vremenu živimo? Ne prepoznajemo li da nam je pravi čas došao? I pandemija, sa svime onim što jest i što nije, i grozni potresi od kojih se tek sada počinjemo oporavljati, i nestašice i nezaustavljiva skupoća – sve izbliza doživljavamo. Govore nam, neće nova valuta donijeti više cijene. Neće. Zato što su već tu iz dana u dan. Naša klima mijenja se. Rat traje i traje. Unatoč izravnom pozivu Svetoga Oca nema mirovnih pregovora. Sada je čas za temeljito obraćenje Mesiji Isusu, ako ne želimo da sve propadne, jer jedino on može istinski spasiti našu Europu i sav svijet! Sada je čas za usrdnu, žarku, vruću molitvu.
Petak je, dan Isusova Srca! Sada je pravi čas da se pod vodstvom novoizabranoga predsjednika naših biskupa iznova oslonimo na našega Spasitelja, da opet do srži prepoznamo kako smo jedna njegova Crkva. Sada je čas da posve otvoreno, bez prikrivanja, priznamo kakvi smo i da prepoznamo kako nas vječni Božji protivnik, neprijatelj ljudske naravi, otac laži i ubojica ljudi otpočetka, gorljivo, ustrajno uhodi na našemu putu. Želi me odvući, želi me suditi i osuditi, želi me zatvoriti i oduzeti mi svu slobodu, želi da ja sam svaki svoj dug do kraja isplatim, da sama sebe od svojih grijeha spašavam.
Zato nema s njim nagađanja. Gospodin poučava, nalaže. Moram uložiti napor, dati se na posao, krenuti u akciju da me protivnik pusti, da ga se riješim.
Kako to mogu? Koja je radosna vijest ovoga evanđelja koje danas slušamo? Kada, klanjajući se, motrim probodeno presveto Srce Gospodinovo, jasno mi je! Pa on je dopustio da bude odveden pred sudca Velikoga svećenika i pred sudca Pilata, on je uhićen, popljuvan i izrugan, izudaran i izbičevan, trnjem okrunjen; on je predan egzekutorima da ga na strašan način pogube, da mu ruke i noge na križ pribiju. Ali on nije ostao u grobu jer je božanskom dobrotom svojega Srca, neizmjernim milosrđem, i posljednju lipu, i posljednji cent dugova naših podmirio. To je naš spas. To je njegov čas koji došao. Tu uzvišenu žrtvu na oltaru slavimo. Ponizno je nebeskom Ocu prinosimo.
21. 10. 2022.
Niko Bilić, SJ










