Isusu kad spašava opsjednutoga (Lk 4,31-37)

uz današnje Evanđelje: utorak 22. tjedna – “S Kristom kroz Evanđelje”

Pomaže li ovo za svagdanju uporabu Evanđelja, za egzistencijalno čitanje i primjenu? Kod Luke ovdje se Isus prvi put susreće sa zloduhom koji opsjeda čovjeka, to je programatski susret pogotovo što je ovo Evanđelje od početka ispunjeno onim Božjim, Svetim Duhom: Krstitelj od majčine utrobe (Lk 1,15), Marija, Majka Isusova (1,35), Elizabeta (1,41). Zaharija (1,67), Šimun (2,25)…
S našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenoga s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, u nizu: “S Kristom kroz Evanđelje”.
Obnovljeno izdanje, posvećeno svim molitvenim članovima i volonterima, svim prijateljima i dobrotvorima Zaklade za obnovu Bazilike Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra Anamarija Carević u srcu glavnog grada (Palmotićeva 31, Zagreb).

Dobro došli na Večer slavljenja u petak, 11. 9. u 20h, u župnoj crkvi Bezgrješnog Srca Marijina, Jordanovac 110, Zagreb

---

Ti si to, vječna božanska Riječi (λόγος Lk 4,31.36)! Odjeven vlašću (2x ἐξουσία Lk 4,32.26) i snagom (δύναμις 36), zapovijedaš. Darivaš čistoću, oslobađaš od prljavih, mračnih sila.

Sišao si (κατέρχομαι Lk 4,31), Gospodine. Dio je to tvojega utjelovljenja, tvoje poniznosti. Kafarnaum je sada tvoj grad (usp. “nastani se” Mt 4,13).

Hvala ti što i mene primaš da u dan Božji (σάββατον Lk 4,31) slušam tvoju Riječ. Slušam tebe. Mora to biti u sinagogi (συναγωγή 4,38), u kojoj zidovi odišu časnim mirisom Svetoga pisma i zaufanih molitava.

Najbolje odmah vidiš ako me obuzeo duh koji je nečist, demonski (πνεῦμα δαιμονίου ἀκαθάρτου Lk 4,33). O grozote! Mogu umom i srcem pasti u takvo ropstvo da iz mene viče, dere se zloduh (usp. Lk 4,34). Zbrka, nečistoća! Govori li on ili ja?

Što mu vrijedi što te poznaje po imenu (Ἰησοῦς Lk 4,34) i zna odakle si (Ναζαρηνός 4,34), što prepoznaje svu Božju svetost u tebi?! Svejedno dršće pred tobom jer te lažno optužuje, izvrće stvarnost, kao da dolaziš upropaštavati, razarati (ἀπόλλυμι 4,34).

A ti spašavaš, Spasitelju. Nećeš raspravljati ni dokazivati, nećeš se braniti ni objašnjavati, nego koriš (ἐπιτιμάω Lk 4,35) i naređuješ (ἐπιτάσσω Lk 4,36). Oduzimaš mu glas, izbacuješ ga.

Ipak, koja je to bol, koliki stid za mene kad me demon još jedan, posljednji put pred cijelom zajednicom baca na tlo (ῥίπτω Lk 4,35)!? Rušim se svima naočigled. Zaslužujem; zbog svojih grijeha.

Koja je to opet radost i kakvo iznenađenje za sve, zapanjenost!? Kolika je to duhovna sloboda za mene! Pred tobom, od tvoje riječi zloduh je izišao (3x ἐξέρχομαι Lk 4,35[2x].36), otišao. Dišem bez zastoja, srce mi pravilno kuca, imam svoje ja. Pravo je da se upravo danas ovdje, u ovom našem kraju, posvuda širi blagovijest o tebi (usp. Lk 4,37), spasonosna, snažna Riječi, Nazarećanine sveti, Isuse naš!

30. 8. 2022.