Uz današnje Evanđelje, srijeda 3. vazmenoga tjedna
Pa nije li tako da ova slika predstavlja uskrsloga Gospodina koji dolazi među svoje i pokazuje svoje svete rane što baš odgovara ovo uskrsnom vrememu? Novo izdanje, posvećeno svim volonterima i prijateljima, svim molitvenim članovima i dobročiniteljima Zaklade za obnovu Bazilike i izgradnju pastoralnog centra “Anamarija Carević”.
Iz vremena virusa i potresa. Skroman i malen, a važan prinos s našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenoga s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za predah i prikupljanje snaga, za još dublje upoznavanje i primjenu Kristova Evanđelja, za čitanje i slušanje:
Još jednom osjećam, Gospodine, da u cijelom stvorenom svemiru nema čvrste, stalne, zauvijek postojane hridine na koju se mogu potpuno osloniti jer se ne da poljuljati ni uzdrmati. Zato k tebi dolazim. K tebi dolazim (3x ἔρχομαι πρός Iv 6,35.37[2x]) jer ti si hrana za moj život (ἄρτος τῆς ζωῆς Iv 6,35). Tebi svoje povjerenje poklanjam da ti utažiš živu glad i žeđ duše moje (usp. πεινάω, διψόω Iv 6,35). Meni se daješ kao kruh zato da živim.
Moja duša isto gleda kako na Uskrs pun milosrđa, u tijelu, dolaziš, ruke širiš, pokazuješ mi svoje rane – srce svoje – i daješ mir (usp. Iv 20,19-21), a ipak tako teško životom svojim vjerujem. Koliko ja, Isuse, imam povjerenja u tebe? Od pouzdanja u tebe živjet ću (πιστεύω, ζωήν έχω Iv 6,40).
Pitam li gorljivo što je volja Božja, ti mi, Učitelju sveti, daješ izravan odgovor. Tvoj Otac hoće da tebe promatram (θεωρέω Iv 6,40) – živo, stalno, s ljubavlju – i da vjerujem u tebe (2x πιστεύω εἰς Iv 6,35.40). Otac hoće da tako imam život koji traje (ζωή αἰώνιος Iv 6,40) i da me ti u posljednji dan opet na život podigneš (2x ἀνίστημι Iv 6,39.40). A ti poslušno ostvaruješ Očevu volju (4x θέλημα Iv 6,38[2x].39.40) jer on te šalje (2x πέμπω Iv 6,38.39).
Mene i sve stvorenje Otac je dao tebi (Iv 6,37.39) i hoće da ništa ne upropastiš (ἀπόλλυμι 39). K tebi, evo, stižem (ἥκω Iv 6,37), a ti me nećeš odbaciti (ἐκβάλλω ἔξω Iv 6,37)!
2. izd. 4. 5. 2022. Usp. Kristu živom, Kruhu duša naših (Iv 6,35-40)
