uz #današnjeEvanđelje, srijeda 4. vazmenoga tjedna – tjedan Dobroga Pastira
Ti si Svjetlost, Gospodine (Iv 12,46), ti obasjavaš moj svijet. Sve rasvjetljuješ. Daješ mi da u tvom svjetlu vidim i upoznam živoga Boga, Oca tvojega, koji tebe – jedinstvenoga – šalje (πέμπω Iv 12,44s.49). Put koji mi nudiš jest da svoje životno pouzdanje položim u tebe, da u tebe vjerujem (πιστεύω 44.46), da tebe promatram (θεωρέω 45), da slušam (ἀκούω 47) i primam (λαμβάνω 48), da čuvam (φυλάσσω 47) ono što govoriš. Tako mogu doći do Oca jer on ti je zapovjedio što da rekneš i što ćeš govoriti (49). Zapovjedio ti je da imaš i daješ vječni život (ζωὴ αἰώνιος 50). Ti znaš: Očeva zapovijed je život – koji buja i traje, zauvijek (50).
Ti mi ne govoriš sam od sebe (Iv 12,49), jer tvoje je pouzdanje u Ocu, imaš potpuno povjerenje u njega (usp. 44), ti promatraš Oca (usp. 45), slušaš i čuvaš (usp. 47), uvijek primaš, nikad ne odbacuješ (48) što ti je Otac rekao (50). Rekao je tebi, a ti meni govoriš.
Došao si kao svjetlost zato da ne boravim u tami (Iv 12,46). Ti me spriječi tako da ne odbacim tvoje riječi jer ti si Spasitelj, nisi sudac (47). Nisi došao osuditi nego spasiti sav svijet, sve stvorenje, od osude (47). Otac ti je tako rekao.
Riječ tvoja Očeva je vječna Riječ. Ona – koju, evo, sada primam – sudit će mi u dan onaj, posljednji, tvoj dan (Iv 12,48).
