Na tvoju riječ

Božji poziv u Svetom pismu
i Bogu posvećeni život u 21. stoljeću

Hvala Bogu! Hvala od srca Varaždinskoj biskupiji na pozivu za Dan posvećenoga života, 2. veljače 2019. Bijaše to pravi mali novi korak u programu cjeloživotnoga učenja, ovaj put u suradnji našega Fakulteta filozofije i religijskih znanosti i Varaždinske biskupije. Hvala vlč. Dudašeku, na marnoj organizaciji, hvala biskupu Mrzljaku, hvala svima vama koji ste se odazvali i sudjelovali.

Evo ovdje kao podsjetnik za ponavljanje, produbljivanje, uporabu:
Na tvoju riječ – Božji poziv u Svetom pismu (.PDF) * (PPT)

Audio: Na tvoju riječ (.mp3; 33,5MB; 36 min.)

Zvučni zapis: Na tvoju riječ. Duhovno zvanje u Svetom pismu

U napetosti između institucije i karizme. Duhovno zvanje proroka Amosa * Molitva s prorokom Amosom

Koga da pošaljem? Duhovno zvanje proroka Izaije * Molitva s prorokom Izaijom

Zvanje proroka Jeremije * Molitva s prorokom Jeremijom

Ogoljena mišica (audio)

Bazilika Srca Isusova, Zagreb

[Božić u Zagrebu]

Hvala Bogu i svim sudionicima! Ovako smo na Božić u Bazilici Srca u srcu glavnoga grada, 25. prosinca 2018. u 19:00 sati promatrali kako je to Bog ogolio svoju mišicu na očigled svim krajevima svijeta.

Poslušajte, preuzmite (.mp3; 9,3MB; 10 min.)

Ogoljena mišica – Božić 2018 (audio)

Evo dolazim

(na 4. nedjelju Došašća, u Bazilici Srca Isusova, 23. prosinca 2018. u 19:00)

Poslušajte, preuzmite (.mp3; 7,2MB; 7:40min.)



Evo dolazim, govori Spasitelj, i zato posvećeni zidovi ove bazilike Srca u srcu glavnoga grada mogu podsjetiti kako je to bilo u zidovima Zaharijine kuće. Odjekivao je isti glasan usklik Elizabetin baš kao i u ovoj bazilici: “Blagoslovljena ti među ženama. Blagoslovljen plod utrobe tvoje!” Ondje pod krovom Zaharijinim vidi se kolika je Marijina vjera, kolika je snaga naše vjere. Povjerovala je Gospodinu i postala je Majkom Gospodinovom. Marija je program neposredne priprave za Božić

Evo dolazim – govori Sin Božji koji dolazi na svijet pod srcem ljudske majke Marije. Zašto se isplati živjeti na ovome svijetu? Zato što Isus pod srcem majke dolazi na svijet. Zašto je roditeljstvo sveto, zašto se majčinstvo isplati? Zato što je Marija Isusa na ovaj svijet donijela. Već davno prorok reče: Gospodin ih je ostavio njihovoj vlastitoj farizejštini i pritisku strane vlasti, sve dok ne rodi ona koja ima roditi.

Evo, dolazim, – govori Božić onim dragim jezikom maloga djeteta. Nije Bog u svojem naumu čekao do prilike budu sređene, da se Josip i Marija zajedno u miru nastane, da vide mogu li zajedno, pa da zatim anđela, svojega glasnika Gabrijela, šalje. Nisu Josip i Marija mogli unaprijed lagodno, bezbrižno u velikoj sigurnosti sve isplanirati.

Evo dolazim, govori ljudsko dijete koje je Bog, dok Marija Majka žurno kreće u gorje Judino. Nije ostala u uzvišenu zanosu s Božjim glasnikom u skrovitoj zaštiti nazaretskog doma, u uzvišenu zanosu s Božjim glasnikom, oblivena ljudskim ponosom što je odabrana. Ona ide u susret rođakinji nerotkinji zrele dobi koja je već u 6. mjesecu trudnoće. Ide joj pomoći u posljednjih 12 tjedana.

Evo dolazim govori Sin, dok Marija dolazi u prvim danima svoje trudnoće u istu onu Judeju u koju će je tik pred porod povesti – potjerati! – carska zapovijed o popisu stanovništva. Stiže ona u krajeve gdje može pjesmom dozvati: o Betleheme, grade slavni! Malen si, ali si velik.

Evo dolazim, govori Gospodin jer mu je Otac tijelo pripravio, pravo ljudsko tijelo pod srcem majke, ovo isto tijelo koje na oltaru pod prilikom kruha motrimo. Svi znamo koja je topla radost, sladak ushit kad se osjete pokreti djeteta u utrobi majčinoj. Žena će radosno pozvati muža da osjeti, da s veseljem provjeri. Mama će pozvati starijega brata, seku da stavi ruku na majčin trbuh i oćuti. Vlastito djetetovo tijelo u tijelu majke kreće se. Drevna definicija života gleda upravo na ono gibanje koje dolazi od samoga novoga bića. Tu je novi život. To osjeća Elizabeta kad je čula glas Marijin, o tome svjedoči. Ivan Krstitelj pod srcem majke čini svoje prve pokrete.

Evo dolazim, poručuje Isus pod srcem Majke dok prva čudesa stvara. Elizabeta se napunila Duha Svetoga. A i Ivan je, baš kako je otac Zaharija navijestio, ispunjen Duhom Svetim. Sve u ključnim danim pod srcem majke.

Evo dolazim, odjekuje nebeski glas Mesije, jer mu je Otac tijelo pripravio, pa Majka ide Elizabeti. Ne ide onamo gdje se – da tako kažem – odvija biznis žrtvenih prinosa. Ondje su žrtve klanice, žrtve prinosnice, žrtve paljenice, žrtve okajnice… Sve to sada postaje Stari zavjet. Ocu se ne sviđaju. Njegovo sviđanje, njegova milina objavit će se u punini kod krštenja i kod preobraženja kad se zaori Očev glas nad Sinom kojemu je tijelo pripravio da ga Sin prinese jednom zauvijek, ovo isto tijelo koje mi danas na oltaru slavimo, kojemu se klanjamo. Živi ljudi Božji su miljenici, oni mu se sviđaju navijestit će anđeli u noći svetog rođenja.

Evo dolazim, govori Sin Božji, i zato će pismoznanci s lakoćom naći drevnu proročku riječ kada dođu tri kralja, mudraci s Istoka.

Evo dolazim, govori vječni Sin svojemu nebeskom Ocu koji mu je tijelo pripravio. Njemu, Ocu svojemu, on će izići iz Betlehema. Tijelo mu je pripravljeno da se može uspraviti, da može biti dobar Pastir koji će pasti stado Očevom silom, veličanstvenim imenom Božjim. Njegov je iskon od Oca, od vječnih dana Stvoriteljevih. Evo dolazim, govori, zavladati nad svim krajevima zemaljskim i dati vam da živite u miru jer ja sam mir. Sin Oca nebeskoga postaje jedan od nas zato da se mi, braća njegova, pa makar i kao okrnjeni, prokušani ostatak možemo vratiti u Očev zagrljaj.

Dođi, Božiću dragi, da Duh Sveti moj dom ispuni!

Dođi, Božiću sveti,  da s poštovanjem motrim i klanjam se tijelu koje je Otac pripravio kao plod utrobe Majčine, tijelo kojim hraniš moju dušu.


Dođi, Božiću nebeski, da vidim kako tvoje sveto tijelo nadilazi i dokida sve starozavjetne klanice i prinosnice, sve paljenice i okajnice. Tvoje tijelo sveta je žrtva, od početka, jedina, zauvijek.


Pokaži mi Božiću sveti, da vidim kako k Ocu izlaziš, izlaziš njemu u susret da budeš pastir po svim krajevima zemaljskim jer ti – ti si mir.

Amen.

čitanja: Mih 5,1-4a; Heb 10,5-10; Lk 1,39-45

Biblijski odgoj za 21. stoljeće

Pedagoški procesi u Svetom pismu

Hvala Bogu! Dovršen još jedan lijep, obilan i drag korak u projektu cjeloživotnoga učenja. Bijaše to pravo stručno usavršavanje i povratak na izvore, ovaj put u suradnji s Nadbiskupskom klasičnom gimnazijom i Ženskom općom gimanzijom. U subotu, 15. 12. 2018., u velikoj dvorani Međubiskupijskog sjemeništa na Šalati zajedno s okupljenim roditeljima, profesorima i djelatnicima pregledavali smo poznate primjere iz Svetoga pisma koji pokazuju najprije kako je Bog odgojitelj, a potom kako ljudi odgajaju. U završnom dijelu vidjeli smo kako se oboje ujedinjuje u liku savršenoga odgojitelja Isusa.

Od srca hvala organizatorima, domaćinima, voditeljima, ispovjednicima: vlč. J. Rađa, vlč. B. Puškarić, vlč. I. Cujzek, vlč. M. Pavlaković, vlč. P. Mlakar… a napose vama strpljivi sudionici!

Pregled izlaganja: Biblijski odgoj za 21. stoljeće (.pdf) * (.ppt)

Pedagoški procesi u Svetom pismu (2012.)

Pošalji Duha svojega!

Dođi, Božiću (.pdf)

Molitva s praocem Jakovom kad je položio zavjet

Adonaj Ro’i (Ps 23) .pdf

Molitva s prorokom Jonom

Ave Maria (.pdf)

Dođi, Gospodine Isuse (.pdf)

Molitva Isusu, Učitelju, na putu u Emaus

Vidi: Poučavanje i odgoj kao vrhunska antropološka zadaća

Cjeloviti odgoj u inspiraciji Svetoga pisma

Jesu li ljudska prava iz Biblije?

Hvala Bogu i hvala organizatorima: našem Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu te Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Na Međunarodni dan ljudskih prava održana je međunarodna konferencija o personalističkim korijenima Univerzalne deklaracije UN-a o ljudskim pravima. Osobita hvala što se našlo mjesta za sveti orijentir, svjetlo i nadahnuće priznate i prokušane Božje Riječi.

Organizatorima zahvala i čestitka što ovu međunarodnu konferenciju imamo upravo na smrtni dan prvoga hrvatskoga Predsjednika koji se borio za ljudska prava cijeloga naroda u dvije države.

Pravo bi bilo pod naslovom “Jesu li ljudska prava iz Biblije?” započeti s poznatom činjenicom kako je u europskoj povijesti misao o dostojanstvu ljudske osobe razvijena iz promišljanja o Isusu Kristu na zajedničkom temelju Biblije i grčke filozofije. Pod zvučnim naslovom želim međutim postupiti drugačije i metodom kontrasta pregledati kako Sveto pismo gleda na robovanje i robovlasništvo.

Poticaj za to vrlo je konkretan. Na uglednom, visoko uređenom zagrebačkom fakultetu student prilazi, tražeći brzinski odgovor, držim li da je biblijska tvrdnja u Knjizi Izlaska: “Rob je vlasništvo” (Izl 21,20) dokaz da je Sveto pismo nešto bolesno. Zaista, kako to povezati s osnovnim pogledom da je čovjek stvoren na sliku Božju? No, hajde, to je ipak Stari zavjet. Pribrojimo li tome međutim novozavjetnu ponovljenu zapovijed sv. Pavla: “Robovi, slušajte gospodare!” (Ef 6,5; Kol, 3,22) i njegove propise za robove kako u svemu moraju biti podložni gospodarima (1 Tim 2,9) i častiti ih (1 Tim 6,1), vidimo koliko Pismo ne ostaje samo na opisu ideala, nego otvorenih očiju promatra naš svijet. I nije tek riječ o svijetu iz daleke prošlosti. Uz Međunarodni dan ukidanja ropstva, 2. prosinca, Papinski radio objavljuje vijest o preko 40 milijuna robova u svijetu danas. Koliko obespravljenih ima tu oko nas, u našoj sredini? O tome govori Biblija.

Prvi zakon za shvaćanje uvijek je vidjeti kontekst. Knjiga Izlaska zaista govori o robu, kojega je gospodar udario, ali zato da propiše kako gospodar snosi krivnju i zaslužuje kaznu ako je roba usmrtio. “Ne ubij” vrijedi i u odnosu prema robovima.  

Vrijednost Pisma je u tome što iskreno gleda na stanje stvari, ali onda nudi i putokaze za rješenje. Pojmovi postaju jasni kad promotrimo da starozavjetni hebrejski jezik rabi izraz izveden od עבד abad što znači služiti i najprije ga susrećemo već kod stvaranja za čovjeka koji treba opsluživati zemlju. Grčki se prijevod u riječi δοῦλος također ne muči s finom, presudnom nijansom: označuje i roba i slugu.

Put do odgovora započnimo tako da se podsjetimo kako je sam Josip, Jakovljev sin miljenik, bio hebrejski rob u Egiptu (Post 39,17.19), a Biblija nam otkriva i kako je do toga došlo: rođena braća su ga prodala. Mnogo kasnije, Nehemija za velike obnove nakon izgnanstva u 6. stoljeću pr. Kr. žestoko će kritizirati svoje suvremenike. Nakon što su sav napor dali na to da otkupe svoju braću iz tuđinskoga ropstva, sada oni jedni druge uzimaju kao roblje (Neh 5,8).

Drugi korak prema biblijskom odgovoru daje isti Juda koji je predložio da brata Josipa prodaju umjesto da ga ubiju. Juda Jakovljev sama sebe pred Faraonovim zamjenikom dragovoljno nudi da bude rob u Egiptu (Post 44,33), samo da Benjamin bude pušten. I takav stav ima ploda.

Glavno starozavjetno rješenje skriva se u poznatom Božjem govoru koji prvi put Mojsiju pred gorućim grmom spominje “moj narod”, govoreći o robovima na rubu Egipatskoga društva. Upravo će otkupljenje iz kuće ropstva biti osnovica na kojoj počiva obvezujuća snaga Božjih zapovijedi, uvijek iznova se ponavlja i dio je obrazovnoga sustava (Reci sinu: “Bili smo faraonovi robovi Pnz 6,21).

Biblija zaista od početka, primjerice kod obrezanja koje se kod Abrahama propisuje kao neizbrisiv znak Saveza na tijelu, gleda kako Savez s Bogom obuhvaća i onoga koji je novcem kupljen (Post 17,12.23.27). U radosno blagovanje Pashe, Pashe koja definira identitet Božjega naroda, prihvaćen je i kupljeni rob (Izl 12,44).

Znači, Savez uključuje i robove u Božjem narodu? Da, ali ako je Hebrej pao u dužničko ropstvo, onda će on sedme godine biti slobodan, i to ne praznih ruku, nego uz obilne darove koji su Zakonom propisani (Izl 21,2; Pnz 15,1). Osim toga, ako je robovlasnik nanio povredu od koje je rob izgubio oko (Izl 21,26) ili zub (27), onda na ime odštete rob dobiva slobodu.

Cijela stvar postaje pravno još zahtjevnija kad čitamo doslovan propis da se brata, pripadnika Božjega naroda, ne smije uzeti u roblje (Lev 25,39; Pnz 25,39). Mojsije u Ponovljenom zakonu jasno kaže: Tko brata uzme u roblje, neka umre (Pnz 24,7).

Kakva su prava roba u Bibliji pokazuje poziv “Radujte se pred Gospodinom” (Pnz 12,12) koji se izrijekom primjenjuje i na roba i ropkinju. Za njih vrijedi i hodočasnička gozba (Pnz 12,18) i proslava Blagdana sjenica (Pnz 16,14).

U Mojsijevu oproštajnom psalmu, s kojim sluga Božji pokazuje da ozbiljno prihvaća posljednju zapovijed, za nas osobito vrijedi kako očekuje da će doći kraj robu i slobodnjaku (Pnz 32,36). Mojsije tako postavlja temelj za znanu u Novom zavjetu dvaput zapisanu Pavlovu misao kako u Kristu nema više rob – slobodnjak (Gal 3,28; Kol 3,11)

Novozavjetni odgovor u Bibliji zaista možemo potražiti najprije u teologiji toga prvoga pisca i teologa kršćanstva koji ističe kako Kristov poziv vrijedi i za roba; štoviše , bolje je odazvati se Kristu, negoli postati slobodan (1 Kor 7,21). Ta logika počiva u Pavlovu promatranju da i robu i slobodnome, plaća dolazi od Gospodina (Ef 6,8). Nezatomljivi zahtjev gospodarima da dobro postupaju zasniva se u činjenici da i oni imaju Gospodara (Ef 4,1) kojemu su odgovorni i kojemu polažu račun.

Pavao može takvim promišljanjem zaslužiti povjerenje jer je samoga sebe učinio robom (1 Kor 9,19), sam je Kristov rob (Gal 1,10). Može tako pisati kad je sam odbjegloga roba Onezima vratio njegovu gospodaru, svojem prijatelju Filemonu. Time je ponajprije prekoračio zapovijed koja propisuje: Ne vraćaj onoga koji se spasio kod tebe (Pnz 23,16). Time također definira novi odnos, jer odbjegloga sada vraća ne kao roba, nego kao ljubljenoga brata u Kristu (Flmn 1,16).

Biblija dakle promatra kako se Božji narod konstituira oslobođenjem iz Kuće ropstva. Učitelj Isus otvoreno tumači: tko čini grijeh, rob je grijeha. Iz vrzinoga kola gubitka prava i oduzimanja prava, jedino je u otkupljenju spas, Sin Božji oslobađa.

Završni biblijski odgovor nije neki propis ili promišljanje nego sama osoba Isusa Krista, kako i na početku ustanovismo. Isus ostvaruje ono što u pjesmama o sluzi Jahvinu opisuje prorok Izaija, najavljujući njegove patnje i pobjedu. Krist je rob Jahvin. Taj vrhunski biblijski naslov koji se prvi put pojavljuje za velikoga Mojsija (Pnz 34,5), označava roba. Isus je podložan ističe Pavao (Gal 4,4), a pravni status koji prihvaća najbolje ocrtava čuvena cijena od 30 srebrnjaka, izravno propisana u Knjizi Izlaska kao naknada gospodaru ako je njegov rob stradao od tuđe stoke (Izl 21,32). Lako onda uočavamo kako u uzvišenu kristološkom hvalospjevu stoji da se hotimično odrekao božanskog dostojanstva i postao rob (Fil 2,7).

Pregled izlaganja (.pdf) * (.ppt)

Zagreb, Jordanovac, 10. 12. 2018.
doc. dr. sc. N. Bilić, SJ