Put do vjere

Hvala Bogu, evo još jedan koračić u velikom i važnom programu cjeloživotnoga učenja, održan 17. veljače 2018. u dvorani sv. Terezije Avilske i crkvi sv. Lovre u Požegi. I ovaj put u suradnji između našega Fakulteta filozofije i religijskih znanosti i Požeške biskupije. Bila je to korizmena duhovna obnova i istinsko malo stručno usavršavanje za vrijedne vjeroučitelje Požeške biskupije. Promatrali smo biblijske uzore odgoja u vjeri (Bog s Abrahamom u Post 15, Mojsije i narod u Izl 14, Gospodin Isus u pouci i na djelu). Hvala Predstojniku Katehetskoga ureda, vrijednoj Patriciji i domaćinima, a od svega srca ponajviše hvala vama, marni sudionici!

Put do vjere
– biblijski uzori odgoja u vjeri

Duhovnost

Predstavljanje knjiga

TV Izvještaj

 

Pozivnica

Matija Maša Vekić, Sv. Leopold Bogdan Mandić i sv. Pio iz Pietrelcine – svjedoci Božjega milosrđa, Zagreb, 2016.

Predsjednik HRK i Provincijal otaca Kapucina fra Jure Šarčević započinje Predgovor knjizi citatom pape Franje koji ističe kako nam je milosrđe potrebno danas više nego ikada pa je stoga i proglasio svetu Godinu milosrđa od Bezgrešnog Začeća 2015. do Krista Kralja 2016. U Paneuropskoj uniji vrijedi uočiti kako je Papa s američkoga kontinenta postavio europske svece za zaštitnike. Njihova čudesno očuvana tijela bijahu izložena u Bazilici na početku svete godine. Poziv je to na čuvanje pravih europskih vrijednosti i novu svijest o tome što primjerice u sv. Leopoldu upravo Hrvatska daje Europi i svijetu. Knjiga ima svoju uporabnu vrijednost jer osim životopisa u drugom dijelu donosi pravi molitvenik vezan uz oba sveca.

Auktorica knjigu započinje citatom padre Pija o Mariji i pjesmom Jeronima Kornera o svećeništvu ističući tako dva ideala koje čuva hrvatski narod: Marija i Euharistija. Ti ideali povezuju život ova dva sveca: “jednoga strogog, jednoga blagoga”, kako ističe otac kapucin u predgovoru.

U uvodu auktorica ističe kako obojica bijahu služitelji sakramenta pomirenja – “mučenici ispovjedaonice”, veli ona. Podsjeća nas potom kako je blaženi Kardinal Alojzije Stepinac za svoga mučeništva u Krašiću već štovao uspomenu fra Leopolda, čuvao njegovu fotografiju, a napisao je i predgovor za njegov životopis koji je auktorica citira na poleđini svoje knjige.

U prvom dijelu opisa, životopisu, auktorica ističe kako je Bogdan Ivan iz Herceg-Novog s 18 godina postao fra Leopold i kako mu je već prva svećenička služba bila upravo ispovijedanje. Podsjeća nas kako je umro za Drugog svjetskoga rata, a za vrijeme Prvoga bio je zatočen jer se nije htio odreći svojega državljanstva. U domovini je na službi vrlo kratko bio u Zadru i u Rijeci, ali mu je čežnja da bude sa svojim narodom donekle ispunjena kad nas je njegovo tijelo pohodilo i privuklo štovanje mnogih, mnogih duša. Auktorica ističe kako je svetom Leopoldu posebice na srcu bilo razumijevanje među narodima, što je opet vrlo aktualna tema za Hrvatsku u EU, i da je kao apostol kršćanskog jedinstva bio istinski preteča ekumenizma.

Nakon svečeva životopisa autorica objavljuje dvije devetnice sv. Leopoldu: prvu jednostavnu s kratkom molitvicom za svaki dan. Druga pak donosi nacrt za pravo zajedničko bogoslužje, s uvodnim citatima sv. Leopolda, pape Franje i pape u miru Benedikta XVI. Svaki dan te druge devetnice obilježen je važnom temom od sakramenta oproštenja i sklada u braku do Božje providnosti. Završetak čini petnaest prijedloga za konkretna dobra djela. U knjizi je još deset pojedinačnih molitava vezanih uz nakane sv. Leopolda ili upućenih njemu. Posebice vrijedi istaknuti – pogotovu u korizmi – molitvu sv. Leopoldu za dobru ispovijed. U knjigu Auktorica uvrštava još šest pisama koje je svetac uputio prijatelju Andriji Korneru, od ulaska u sjemenište do pred smrt. Pridodaje i dva pisma njegovoj “Miloj Gospodarici” – kako ju je on nazivao – Blaženoj Djevici Mariji.

Auktorica donosi potom što su sveti Ivan Pavao II. i sluga Božji Franjo Kuharić rekli o Svecu prigodom proglašenja svetim 1983. godine, te kardinal Josip Bozanić i biskup Vlado Košić o pohodu svečeva tijela domovini. Prikaz se zaključuje pretiskom spisa Jeronima Kornera iz 1951. o neispunjenim misijskim željama sv. Leopolda. Ovaj prvi, veći dio knjige na 90 stranica donosi 23 ilustracije s fotografijama ili umjetničkim djelima vezanim uz svetog Leopolda Bogdana Mandića.

U drugom manjem dijelu knjige, na 40 stranica posvećenih svetom Padre Piju Auktorica postupa istom metodom. U životopisu nas ponajprije podsjeća kako je već sa šesnaest godina mladi Francesco postao fra Pio. Svete rane po kojima će postati za života toliko poznat dobio je u Kristovoj dobi s 31 godinom na kraju Prvog svjetskog rada. Poslije  Drugog svjetskog rata, nakon dugih crkvenih zabrana i ispitivanja, padre Pio pokreće molitvene zajednice koje će biti potvrđene od pape Pija XII. i pape Pavla VI. Osim liječenja duhovnih rana u sakramentu Pomirenja padre Pio je, upozorava Auktorica, podigao suvremenu veliku bolnicu koja danas broji 350 kreveta. U trećem dijelu životopisa Auktorica ističe kako je, poput sv. Leopolda, padre Pio bio čovjek molitve i neumoran ispovjednik. Prije toga, međutim, podsjeća kako je on mnoge duše privlačio osobito služenjem Euharistije – svete mise i kako je osobno doživljavao živu ljubav Isusa prisutnog u svetoj Hostiji.

Nakon svečeva životopisa, kao i u prvom dijelu knjige, Auktorica donosi molitve vezane uz sveca. Tu je ponajprije krunica, potom devetnica i litanije svetom Piju. Objavljeno je zatim pet pojedinačnih, sadržajnih molitava vezanih uza nj među kojima je i ona sv. pape Ivana Pavla II. s kanonizacije 16. lipnja 2002. Auktorica uvrštava 22 ilustracije, fotografije oca Pija ili umjetnina povezanih s njime. Među njima su one koje posebnu ističu njegove oči i dakako svete rane Isusove kojima bijaše obilježen.

Knjižica “Svjedoci Božjeg milosrđa” na kraju nam nudi pregled literature, popis svih 29 knjiga koje je Auktorica od 2003. objelodanila, te napokon njezin kratak životopis.

Niko Bilić

Fotografije:

Duhovnost

Sentire cum Ecclesia

Bogu hvala, ostvaren je evo još jedan korak iz programa cjeloživotnoga učenja. Ovog puta u suradnji između našega Fakulteta filozofije i religijskih znanosti i Požeške biskupije. Bijaše to pravo stručno usavršavanje na trodnevnom tečaju iz biblijske duhovnosti od 4. do 7. veljače na kojem smo razmatrali koji su to biblijski temelji crkvenosti. Hvala Dekanu, vlč. Mariju Saniću i domaćinima u Domu sv. Augustina u Velikoj, hvala Požeškoj biskupiji i svim organizatorima, a najviše hvala sudionicima.

Sentire cum Ecclesia
– biblijski temelji crkvenosti

 

Duhovnost

Sveto pismo – škola komunikacije (audio)

Ovako smo u subotu, 3. veljače 2018., razgovarali o Svetom pismu kao školi komunikacije.
Urednica i voditeljica: prof. Andja Jakovljević.
Tehnički i glazbeni urednik, ton-majstor: g. Petar Bilobrk

Sveto pismo – škola komunikacije (.mp3; 30MB; 33min)

Duhovnost

Predstavljanje knjige o riječkom Hospiciju

Ovako je bilo na predstavljanju zbornika “Odlasci” profesorice Jasne Bukete u petak, 26. siječnja 2018., o petoj godišnjici djelovanja prvog hrvatskog Hospicija Marija Krucifiksa Kozulić u Rijeci:

Duhovnost

Biblijski pogled na pravednu plaću

Ovako smo u četvrtak, 18.1.2018., na 3. programu Hrvatskoga radija u emisiji “Kozmos i etos” razgovarali o plaći prema biblijskom poimanju. Hvala autoru koji pokazuje kako mediji mogu služiti za istinitost i dobrotu Maritu Mihovilu Letici. Hvala umjetnici snimanja Valentini Tomičić. Hvala, HRT – HR 3!

Poslušajte (preuzmite: .mp3; 31,5MB; 45min.) Kozmos i etos, 18.1.18.

 

vidi: Biblijski menadžment

Duhovnost

Kako kršćanin dobiva ime?

Na 2. nedjelju u godini B (Iv 1,35-42)

Koje je ime nama Gospodin dao? Zbog današnjega evanđelja slavimo danas ime koje nam je Gospodin dao. Na krštenju smo dobili ime. To je ime vrijedno zato što nam ga je sam Gospodin dao.

Ivanovo evanđelje opisuje kako je Mesija prvi put susreo Petra Stijenu. Gospodin ga je pogledao. Ljudske oči Sina Božjega zaustavile su se na Šimunu, i poznaju ga, to je sin Ivanov. Baš kao što je prije Isus zastao i promotrio dvojicu, Andriju i njegova druga, učenike Krstiteljeve koji pođoše za njim. Pod Kristovim pogledom na vidjelo izlazi prava slika i sjaj koji je živom galilejskom ribaru Šimunu Bog namijenio. Kao što će kod Preobraženja na gori zasjati pravo, božansko lice Isusovo, tako ovdje izbija dostojanstvo budućega apostolskoga prvaka. Već ovdje on je Petar.

Bog na prvoj stranici Pisma daje ime svome stvorenju, vidi i iščitava istinu o njemu. Potom čovjeku daje tu ključnu zadaću da naziva stvari pravim imenom i živi u istini. Tako već ovdje Isus, pravi Bog i pravi čovjek, daje ime Petru – Stijeni. Ali ovo je tek početak nakon kojega će Petar važan put s Isusom proći. Sve do toga da ga bijedno zataji, triput ga se odrekne, pa onda trči na grob, hitro skače i pliva do Učitelja, odmah na njegovu riječ vuče mrežu punu riba. Sve dok ga Gospodin opet triput ne zazove kao Šimuna. Tek tada sam će Petar do u dubinu duše osjetiti kao je Isus Jaganjac Božji. On odnosi grijeh.

Danas je dan smirenja pred Gospodinom koji nas motri, s ljubavlju promatra svoje stvorenje. S vrha ovoga oltara u bazilici Srca Isusova u Zagrebu motri nas iz umjetničkoga lika Jaganjac Božji, Mesija i otkriva pravu sliku o nama, sliku na koju smo stvoreni.

Današnje evanđelje je zadatak: Brate, budi Andrija! U Starom je zavjetu svećenik Eli plodnom pedagogijom poučio malog Samuela kako će odgovoriti na Božji poziv. Andrija je ozbiljno i pažljivo poslušao Andrija proglas Ivana Krstitelja, svojega prvoga učitelja. I pošao je za novim galilejskim Rabijem Isusom. Skromno i skrovito, bez riječi, počinje velika povijest nasljedovanja Krista. “Pođi za mnom!” – pozivat će sam Gospodin. “Slijedi me!” – govorit će. U tome je, znamo, izvor kršćanskoga imena. Tako se rađa ime kršćana – onih koji idu za Kristom, koji su Kristovi. “Slijedi me!” – reći će tako i Petru nakon mnogih dana i dirljiva pomirenja na jezeru kad mu i treći put povjeri svoju zadaću dobroga pastira. Prenijet će je na njega govoreći: Pasi ovce moje. Tako kršćanin dobiva ime. A ovdje je početak.

Kako kršćanin dobiva ime? Andrija i njegov prijatelj Ivan dobro pamte kako ih je Gospodin pogledao i odmah izišao ususret njihovoj potrazi. “Što tražite?” pita jer zna da je čovjek biće traženja. Ne izlaže Učitelj velike odgovore, silne i važne ideje, neće svojoj Crkvi ostaviti zavodljive izjave i golemu teoriju, mnoštvo ispisanih riječi. Rabi poziva na vlastito iskustvo: “Dođite i vidite!” U svojem životnom prostoru daje učenicima mjesta. Prima ih. Je li to uvod i prvi korak za ono što će napokon otvoreno reći: “Ostanite u meni!”. Znamo kako je poslije, na dan Uskrsa, dvojici učenika na putu u Emaus srce gorjelo dok im je Gospodin putem govorio. Je li slično bilo već s ovom dvojicom? Svakako, piše da su kod njega ostali onaj dan. Čak i točnu uru pamte. Tolika bijaše snage Kristova prvoga pogleda na njih da odmah poslušno prihvaćaju zapovijed. “Dođite i vidite”, rekao je. Oni odmah dolaze i vide.

Rezultati kod Andrije poznati su nam. Tražili su i pronašli su gdje Gospodin stanuje. A sada Andrija pronalazi svojega rođenoga brata Šimuna. To je snaga evanđelja. Susret s Kristom vodi ususret bratu čovjeku. Andrija postaje voditelj do Isusa. Dovodi Šimuna.

U riječima Andrijinim vidljiv je i onaj treći, još važniji, osnovni i čudesni rezultat dana koji su proveli s Isusom. Bilo je to sveta adoracija pred Jaganjcem. Svoje tijelo, cijeloga sebe Andrija posvećuje Gospodinu. Otkrio ono završno, ono što smiruje, ono za čim naše biće teži, izvor na kojemu duša biva utažena. Rabi – jedan od Učitelja – jasno im je svojom vlastitom osobom pokazao i Andrija može bratu posvjedočiti: “Našli smo Mesiju”. Što tražite? Tebe Gospodine. Od kad je svijeta i vijeka tražimo Mesiju. Čežnja izraelskih vjekova, nada svih Božjih proroka – evo je pred Andrijom. Zato on može pronaći, pozvati i dovesti svoga brata. Daleko prije negoli će prvak apostol po Očevoj objavi proglasiti i priznati da je Isus Mesija, njegov samozatajni brat to čini već na početku Evanđelja.

Sveti je dan danas, dan Gospodnji. Kod svetoga oltara danas smijemo stati i nahraniti dušu na božanskoj tajni: ovdje je Mesija. Isus je Pomazanik. Neka odjekne danas novi zov našemu gradu i domovinu, velikoj Europi i cijelomu svijetu: Evo Jaganjca Božjega, evo Mesije! Ne moramo se više zavaravati i živjeti u iluziji. Naš je jedini pravi problem grijeh, a jedini Spasitelj je Jaganjac Božji koji odnosi, oduzima, grijeh. Je li riječ o izrugivačkom zabavljanju i vrijeđanju, ili o ljudskom proklinjanju izrugivača, samo Jaganjac kojemu na času smrti svi dolazimo može odnijeti grijehe. Jesu li u pitanju prostački izrazi ili biranim izrazima sročen pjev samoproglašenih moralnih veličina koje ne skidaju glumačku masku, samo Jaganjac Božji oduzima grijehe svijeta. Je li teška bludnost ili žestoka psovka protiv bludnika, samo Jaganjac Božji pere nas od grijeha svojom presvetom krvlju i otkupljuje. Znade to pravi političar koji poznaje svoje granice, znade to športaš koji svim snagama juri do pobjede – samo je u Gospodinu spasenje. Samo njegovo božansko milosrđe liječi.

Kako kršćanin dobiva ime? Tako da nam ga sam Gospodin daje. Ne samo da nas pogleda i do dna promotri tko smo. Ne samo tako da nas primi da budemo kod njega. Nego tako da nam on – Mesija – samoga sebe daje za hranu našoj duši.

14.1.18.

Niko Bilić, SJ

Duhovnost