Kategorije
Duhovnost

Molitva Isusu, trsu istinskom (Iv 15,1-8)

Uz #današnjeEvanđelje, 5. vazmena nedjelja, srijeda 5. vazmenog tjedna

Hvala ti, Gospodine, što si mi svojim životom, svojim svetim križem i uskrsnućem objavio Očevu ljubav. Evo, tu je cijelo moje biće, sve što jesam! Željno prihvaćam i molim da brižni Vinogradar božanski pažljivo i božanski snažno orezuje i odsijeca. Neka čisti – tvojom riječju! Tako ću biti tvoj učenik, tako ću njega proslaviti.

Dobri Isuse, ti ne činiš ništa sam od sebe, nego kako vidiš od Oca. O kako dobro znam da bez tebe ne mogu ploda donijeti! Ti si živi trs, ukorijenjen, postojan. Ja sam tek neznatna loza. Dopusti mi da u dubini, svom dušom, radosno pijem iz vrela spasenja. Pa da tako onda tvoju živu ljubav prenosim u grozd tvoje Crkve – bujan, sočan, sladak, pun jedrine i svježine, zreo od sunca, životnim sokovima napojen.

Da, Gospodine moj, svim srcem želim ostati u tebi, smiriti svoje srce u tebi, prebivati u tvojemu srcu. A ti mi pokaži kako, ti mi daj svetu odvažnost i ustrajnost!

Hvala ti što si mene odabrao da ti sa svim svojim veličanstvom boraviš u meni onako kako ti to hoćeš i možeš.

12. 7. 2018., ur. 5. 5. 2021.

p. Niko Bilić, SJ

Kategorije
Duhovnost

Sveti apostoli Filip i Jakov

3. svibnja

El Greco, sv. Filip i Jakov

Molitva Kristu koji je sav u Očevoj ljubavi i sva je Očeva ljubav u njemu

uz #današnjeEvanđelje: Iv 14,6-14

Gospodine, ti mi objavljuješ svu ljubav Oca nebeskoga. Ako tebe poznajem, ako tebe istinski gledam, onda je sva žudnja moje duše utažena. Toliko si dugo sa mnom, a ja još uvijek ne vidim, nego se nekim svojim idolima klanjam. Pa smjerno vapim: Gospodine, smiluj se!

Kriste, cijelo vrijeme ti si u Očevu srcu, od njegove snage radiš, njegove mi riječi govoriš. Sve njegovo božanstvo u tebi je. Tvoje je. Stoga zazivam: Kriste, smiluj se!

Odlaziš. Ali ja vjerujem, zbog tvoje smrti i tvojega uskrsnuća vjerujem u tebe i ti mi daješ da činim tvoja velika, još veća djela. Što god te u tvojem Duhu zamolim, to stvaraš jer tako Oca proslavljaš. Oprosti mi nevjeru i nemar: Gospodine, smiluj se!

Svetoga Filipa poznajemo takoreći kao prvoga apostola. Doveo je Natanaela k Isusu, tu je kad Grci traže Isusa, stranom dvorjaninu pomogao je doći do vjere i krstio ga je (Dj 8,38). Pritom je poznat kao onaj koji je stručnjak za gledanje. Natanaelu veli: “Dođi i vidi!” (Iv 1,46), Grci žele vidjeti Isusa (Iv 12,21), a Filip kao ono što je dosta za svu ljudsku želju traži da im Gospodin pokaže Oca (Iv 14,8).

Svetoga Jakova Alfejeva (Mt 10,3; Mk 13,8; Lk 6,15), tzv. Jakova Mlađega (Mk 15,40), ne onoga koji je Zebedejev sin, brat Ivanov (Mk 1,19), pamtimo kao čovjeka iz Isusova rodbine koji se zato i zove njegovim bratom (Gal 1,19 usp. Mt 13,55; 27,56; Mk 6,3; 16,1; Lk 24,10). Nosi ime praoca Jakova po kojemu je narod Božji dobio ime Izrael (Post 32,29; 35,10), a izdvojen je time što se Gospodin ne samo Petru, prvaku, nego i njemu, apostolu Jakovu – što razumijemo – poslije uskrsnuća zasebno ukazao, kako stoji u prvom zapisanom dokumentu o tome (1 Kor 15,7). Stoga je shvatljivo da je Jakov u Jeruzalemu autoritet (Dj 12,17; 15,13; 21,18; Gal 1,19; 2,9) i to tolik da ga respektiraju i u Antiohiji (Gal 2,12). Njegovo autoritet daje snagu i  jednoj novozavjetnoj knjizi, Jakovljevoj poslanici koja u kanonu  stoji odmah iza onih Pavlovih.

3. 5. 2021.

Niko Bilić, SJ

Kategorije
Antropologija Cjeloživotno učenje Duhovnost

Tko donosi mnogo roda? (Iv 15,1-8)

Pomaže li ovo? Skroman prinos koji u ovim novim medijima pruža naš Fakultet filozofije i religijskih znanosti sa Sveučilišta u Zagrebu, istražujući poruku biblijskih tekstova u liturgijskim čitanjima na 5. vazmenu nedjelju u god. B: Dj 9,26-31; 1 Iv 3,18-24; Iv 15,1-8.
Hvala svima vama koji svojim molitvama i strukom, marom i darom obnavljate našu dragu Baziliku – nacionalno Svetište Presvetoga Srca Isusova: https://zaklada-anamarija-carevic.hr/

Josef Aleksius Kastner, Oltarna slika u Bazilici Srca Isusova, Palmotićeva 31, Zagreb

Što više napredujemo u ovim danima uskrsnoga vremena, u ovih pedeset dana radosti i pjesme “Aleluja!”, to više gledamo na Duha Svetoga, na treću božansku Osobu. U prvom čitanju iz Djela apostolskih slušamo o tome kako čudesno djeluje Duh Sveti. Gospodin je prije bio najavio Tješitelja (παράκλητος Iv 14,26; 15,26; Iv 16,7), a Prva Crkva svjedoči da je utjeha Duha Svetoga sada na djelu (παράκλησις Dj 9,31). Ta utjeha ima veliku moć jer daje Crkvi da “raste”; dar je Duha da Crkva “uživa mir, izgrađuje se, napreduje u strahu Gospodnjem” (Dj 9,31), koji znači slobodu od svih nepotrebnih strahova i sveto strahopoštovanje pred Božjim autoritetom, komu se jedinomu klanjamo. Zato već Stari zavjet spremno ponavlja da je strah Gospodnji početak mudrosti (Izr 1,7; 4,7; 9,10; Ps 111,10; Sir 1,14).

Na osobnoj razini utjehu Duha Svetoga prije svega ćemo zacijelo prepoznati kad Prva Ivanova poslanica bilježi o Bogu: “umirit ćemo pred njim srce svoje” (1 Iv 3,19). Najviše se pak divimo što ta božanska utjeha donosi nevjerojatno ostvarenje drevnoga proroštva o okupljanju Božjega naroda. Ostvaruje se žuđeno, najavljivano ujedinjenje: I Judeja na jugu, i Galileja na dalekom sjeveru i nekad neprijateljska Samarija, sada su zajedno u Crkvi (Dj 9,31). Vazmeno vrijeme 2021. godine nov je poziv: Narode hrvatski, želiš li pronaći svoje pravo ujedinjenje, potraži i primi utjehu Duha Svetoga! Europa velika, želiš li doista pomirenje različitih narodâ, prihvati vodstvo, snagu ­– utjehu Duha Svetoga!

Prva Ivanova poslanica u drugom čitanju također govori o Duhu Svetom. To je Duh koji nam je naš Gospodin dao, piše Ivan (1 Iv 3,24). A prije toga upozorava na najljepšu, zapanjujuću poruku ovih liturgijskih čitanja kad govori o znanju koje nam Duh daje i iznova gleda na koji smo način Božja slika. Već, naime početak Pisma, poznato je, napominje da je čovjek prema Stvoriteljevoj prethodnoj zamisli, na njegovu sliku, na sliku Božju stvoren (Post 1,26s). Vrhunsko tumačenje što u Bibliji znači biti na sliku Božju slušamo na petu vazmenu nedjelju. Ne čudimo se da, čuvamo li zapovijedi Isusove (1 Iv 3,24), svi možemo naći mjesta za sebe u njegovu presvetom, božanskom Srcu. Ostajemo u njemu. Ali, očarani, s udivljenjem, slušamo također kako On, Božji Sin – Bog, u meni smrtniku ostaje (“On u njemu”, “on u nama” 1 Iv 3,24). U meni pronalazi boravište za sebe. Dvaput to ističe Isusov ljubljeni učenik i objašnjava: “to znamo po Duhu kojega nam je dao” (1 Iv 3,24).

Očito je Ivan dobro slušao i upamtio Učiteljeve riječi u ganutljivim, posvećenim trenutcima Pashalne večere prije njegove muke. Tada je sam Gospodin proglasio: “Ja ostajem u njemu” (Iv 15,5). Pred ovakvim Isusovim proglasom iznova poimamo što znači sveta Pričest i s radošću molimo za prvopričesnike diljem Crkve Božje po svemu  svijetu koji ovih dana prvi put pristupaju tom svetom sakramentu. Koliko je i kako silno, smirujuće, naše ljudsko dostojanstvo! Na sliku smo Božju. Znači: sam Gospodin može se nastaniti u nama.

Glavna tema u Evanđelju jest čovjekov plodan život, ali i mogućnost potpunoga promašaja, definitivnoga zakazivanja i neplodnosti. Učitelj Isus kod svete, Posljednje večere preuzima tako, potvrđuje, daje punu snagu i pravomoćnost onoj prvotnoj, pra-zapovijedi s prve stranice Pisma. Utemeljitelj Novoga zavjeta otkriva da je u njezinu poslušnom, širokogrudnom i djelotvornom izvršavanju slava Božja. “Time se proslavlja Otac moj!” (Iv 15,8) – kaže Isus.

“Budite plodni!” (Post 1,28) zapovijeda Stvoritelj u obliku blagoslova novostvorenom čovjeku. Krist u punini vremena tumači ujedno kako se ta zapovijed ostvaruje. Služi se pritom  neslomljivom, svima dostupnom logikom iz prirode. Samo ona loza koja je u izravnoj vitalnoj vezi s trsom, donijet će plod – obilan, bogat, sočan, mirisan i sladak, suncem opojen grozd s brojnim bobicama (usp. Iv 15,2). Isus je trs, mi smo loze (Iv 15,5).

Otac, nebeski vinogradar, presudno priskače u pomoć. On će odstraniti i odsjeći što treba (αἴρω Iv 15,2), da ne bismo mi u svojoj kratkovidnosti, grubosti i zloći ukrivo zarezali i pritom najvažniji, najnježniji dio ranili, uklonili, kao što smo za Isusa na Veliki petak zaluđeno, divlje urlali: “Ukloni!” (αἴρω Iv 19,15). Radosna evanđeoska poruka jest da se smijem s punim povjerenjem predati u ruke Očeve, kao što Raspeti i u posljednjem, kritičnom času reče: “Oče, u ruke tvoje!” (Lk 23,46; Ps 31,6). Otac, božanski nebeski vinogradar, čisti lozu da još više roda donese (Iv 1,2).

Osobito nam je utješno uočiti kako se Isus, govoreći o obilnom rodu, zaustavlja na našoj molitvi koju u stavlja u središte. “Ištite i bit će vam” (Iv 15,7), obećava. Štoviše, poziva da molimo, da tražimo (αἰτέω) što god hoćemo i jamči nam: bit ćemo uslišani, tako će nam se dogoditi. Prepoznajemo u tome onu iskonsku Božju velikodušnu i božansku darežljivost, kakva se ocrtava i jasno najavljuje već u ponudi kralju Salomonu iz davne biblijske povijesti: “Traži što da ti dadem!” (1 Kr 3,5).

Kad je riječ o molitvi, u uskrsnom vremenu pred oči nam dolazi kako svi apostoli “bijahu jednodušno postojani molitvi” (Dj 1,14) jer im je Gospodin rekao: “Ostanite, dok se ne odjenete u silu odozgora (Lk 24,49)!” Obećao im je: “Primit ćete snagu Duha Svetoga (Dj 1,8)!” S poštovanjem mislimo na one duše koje i dan-danas u trećem tisućljeću naše vjere ustrajno mole i tako cijeli svijet, sve stvorenje drže u Savezu s Bogom. Učenik koga je Isus ljubio, koji mu se na grudi naslonio, dobro je slušao pa piše: “Što god ištemo, primamo” (1 Iv 3,22).

Koliko roda donosimo najviše se vidi u ljubavi prema bližnjemu, ljubavi koja nije u govoru, nego u djelima (1 Iv 3,18), upozorava Ivan i ponavlja “Ovo je zapovijed njegova: da ljubimo jedni druge” (1 Iv 3,23). Djela apostolska praktično pokazuju plodove. Savao, farizej i progonitelj, postao je Pavao, učenik i ljubitelj. O tome izvješćuje poznati odlomak na početku ovoga istoga devetoga poglavlja, o tome sam Pavao još dvaput svjedoči u Djelima apostolskim, jednom pred narodom (Dj 22,6-16), drugi put pred kraljem (Dj 26,1-18). A u prvom čitanju shvaćamo kako i Barnaba o tome obraćenju na putu u Damask, kad je Savao vidio Gospodina, iznosi svjedočanstvo pred apostolima (Dj 9,27).

I to je čudesan plod. Prije su se Pavla bojali (Dj 9,26), sada on slobodno (28) među njima djeluje jer je primljen kao njihov brat (30). Štoviše, kad mu prijeti smrt, oni ga spašavaju. Dok još uvijek među nama  hara bolest, koja straši i može ugroziti život, zahvalno danas mislimo na one koji se s ljubavlju i znanjem brinu za teško oboljele i molimo za njih da im uskrsli Gospodin bude snaga i nagrada. Upravo Pavao pokazat će najbolje što znači da Isus može naći boravište u nama. Pavao će u čuvenu svjedočanstvu Galaćanima pisati: “Krist živi u meni” (Gal  2,20).

Pod vodstvom pape Franje ušli smo u svibanj – Marijin mjesec. U njoj najbolje vidimo što znači biti plodan, kako to čovjek obilan rod donosi, i kolika je snaga Duha Svetoga, sila Svevišnjega (usp. Lk 1,35). Majka Marija sveto je svjedočanstvo što znači biti na sliku Božju, što to znači kad Isus izgovara onaj drugi dio: “u kome ja boravim” (Iv 15,5). Zato se posebice utječemo zagovoru Kraljice svibnja. U 50 dana vazmene radosti ponavljamo joj: “Kraljice, raduj se!”

2. 5. 2021.

Niko Bilić, SJ

Kategorije
Duhovnost

Molitva vječnoj Svjetlosti, vječnoj Riječi (Iv 12,44-50)

uz #današnjeEvanđelje, srijeda 4. vazmenoga tjedna – tjedan Dobroga Pastira

Ti si Svjetlost, Gospodine (Iv 12,46), ti obasjavaš moj svijet. Sve rasvjetljuješ. Daješ mi da u tvom svjetlu vidim i upoznam živoga Boga, Oca tvojega, koji tebe – jedinstvenoga – šalje (πέμπω Iv 12,44s.49). Put koji mi nudiš jest da svoje životno pouzdanje položim u tebe, da u tebe vjerujem (πιστεύω 44.46), da tebe promatram (θεωρέω 45), da slušam (ἀκούω 47) i primam (λαμβάνω 48), da čuvam (φυλάσσω 47) ono što govoriš. Tako mogu doći do Oca jer on ti je zapovjedio što da rekneš i što ćeš govoriti (49). Zapovjedio ti je da imaš i daješ vječni život (ζωὴ αἰώνιος 50). Ti znaš: Očeva zapovijed je život – koji buja i traje, zauvijek (50).

Ti mi ne govoriš sam od sebe (Iv 12,49), jer tvoje je pouzdanje u Ocu, imaš potpuno povjerenje u njega (usp. 44), ti promatraš Oca (usp. 45), slušaš i čuvaš (usp. 47), uvijek primaš, nikad ne odbacuješ (48) što ti je Otac rekao (50). Rekao je tebi, a ti meni govoriš.

Došao si kao svjetlost zato da ne boravim u tami (Iv 12,46). Ti me spriječi tako da ne odbacim tvoje riječi jer ti si Spasitelj, nisi sudac (47). Nisi došao osuditi nego spasiti sav svijet, sve stvorenje, od osude (47). Otac ti je tako rekao.

Riječ tvoja Očeva je vječna Riječ. Ona – koju, evo, sada primam – sudit će mi u dan onaj, posljednji, tvoj dan (Iv 12,48).