Kategorije
Duhovnost

Isusu, kad na djecu polaže ruke (Mt 9,13-15)

uz današnje Evanđelje: subota 19. tjedna

Nicolaes Maes, Krist blagoslivlja djecu

Ove godine upravo u trodnevnici Velikoj Gospi, Majci Isusovoj. Skroman prinos s našega Fakulteta filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu i Filozofsko-teološkog instituta, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana za odmor i prikupljanje snaga, za dublje razumijevanje i prihvaćanje Kristova Evanđelja, za čitanje i slušanje:

Vrhunski vrijedan i vrhunski lijep, izvrstan prinos! Djecu ti, Isuse, donose – prinose (προσφέρω Mt 19,13) – da ruke staviš na njih, da se pomoliš. Nakana im je dalekosežna i ključna. Ti ćeš na djecu ruke položiti (τὰς χεῖρας ἐπιτίθημι Mt 19,15) kao što je u davnini Mojsije na nasljednika Jošuu svoje ruke položio i on se Duhom mudrosti napunio (τὰς χεῖρας ἐπιτίθημι Pnz 34,9), kao što će tvoji apostoli ruke polagati da prenesu dalje duhovnu snagu i ovlasti – da tvoj Duh dođe (τὰς χεῖρας ἐπιτίθημι Dj 6,6; 8,17). Kao što tvoja Crkva do danas čini da zaredi tvoje službenike, naše pastire.

I ja ti, evo, dolazim, Gospodine, da se pomoliš nada mnom, da moliš za mene.

Zašto prijetim i vičem na one koji ti djecu donose (ἐπιτιμάω Mt 19,13)? Zašto se izrugujemo i gnjusno ispitujemo “Čemu djeca?”?! Već u majčinoj utrobi zabranjujemo im živjeti, tjeramo ih u smrt.

Progovori, Bože naš, prije nego odeš odavde (Mt 9,15)! Reci svoju moćnu, odlučujuću riječ: “Pustite! Ne sprječavajte!” (Mt 9,14).

Djeca idu k tebi. Zato djeci pripada vladavina neba. Takvima je Bog kralj. Tvoje sveopće, posvudašnje kraljevanje, vezano je uz njih. Njima pripada način kako nebo vlada – kako ti vladaš. Njihovi anđeli stalno – i sada – gledaju lice Oca tvojega koji je na nebesima (Mt 18,10).

13. 8. 2022.

Niko Bilić, SJ

Kategorije
Duhovnost

Molitva Učitelju ljubavi (Mt 19,3-12)

uz današnje Evanđelja: petak 19. tjedna

Pred tobom sam, Gospodine. Ti vidiš kada te huškački, poput staroga napasnika u pustinji, želim iskušavati. Izazivački ispitujem: je li dopušteno, zašto tako? A ti svejedno dobrohotno ulaziš u dijalog, odgovaraš i vodiš me k životnoj mudrosti i ljubavi – da pojmim i prihvatim koliko mogu pojmiti i prihvatiti. Ljubav je križ.

Smijem li odbaciti onu najbližu dušu, odabranu, moju? I kako to da je veliki Mojsije propisao otpusno pismo? Vraćaš me na početak, na Očeva djela, na njegove riječi. Ondje je odgovor, Mojsije je samo sluga Božji. Ako imam pobožnu gorljivost za sveti Zakon, najprije moram čitati što ondje piše.

Da smo muško i žensko to je Stvoriteljev dar, zadatak koji od njega primamo. Moram odrasti, stati na svoje noge, odvojiti se od roditelja toliko da se mogu samostalno privinuti uz dušu koju ljubim. Bog od nas čini jedno tijelo – tijelo kao što si ti, vječna Riječi, tijelom postao. Jedan nas jaram združuje i ja ga nemam moć skršiti. Jedino neobuzdan blud i luđačka razvratnost razara nježan, dubok vez koji ide do središta. Ne mogu s tuđom dušom biti jedno. Gubim sebe u preljubu.

Tebi, Otkupitelju, donosim tolike koji jedni drugima tako silne jade i boli nanose. Kakva je korist čovjeku ženiti se? Izgleda bolje ne sklopiti ženidbu kao tako mnogi danas koji izbjegavaju, neće ili ne mogu.

Jesam li eunuh, jesam li osoba nesposobna za brak, za ljubav i zajednički život? Može mi to biti urođeno, moj poremećaj. Mogu me drugi onesposobiti.

Ti znaš kako je tvrdo, kako je okorjelo moje srce. Ti mi daj da shvatim tu čudesnu, tajnovitu riječ: Snagom neba, tvojom snagom mogu svoj ego i svoja očekivanja zatomiti. Mogu tebi dati svoje srce pa da ti u svemu budeš kralj mojega života sada i zauvijek, da tebi pripadam onako kako si ti sav Očev.

12. 8. 2022.

Niko Bilić, SJ

Kategorije
Duhovnost

Molitva za dar opraštanja (Mt 18,21-35)

(utorak 3. korizmenog tjedna, 24. nedjelja u god. A; četvrtak 19. tjedna)

Sveti Kralju nebeskoga kraljevstva, dobri Gospodaru moj! Ti znaš kolike si mi velike grijehe oprostio zbog pomirne žrtve svojega Sina. Zbog Jaganjca Božjega, njegova križa i uskrsnuća.

            Zato te molim: zaustavi me kad poželim svojim rukama krojiti pravdu. Spriječi me da ne činim nasilje i zlo svojemu bližnjemu koji se neznatno ogriješio o mene. Ne dopusti da ga svojim riječima, svojim ponašanjem, svojim mislima i osjećajima bacim u zatvor ljudske izoliranosti, prezira i ignoriranja.

            Oče nebeski, ako od srca ne oprostim ti ćeš tražiti od mene pravednu naknadu za sve moje prijestupe, svu krivicu i sve moje grijehe.

            Slušam tvoj božanski zahtjev i znam da svojim silama ne mogu. Tražiš da bezbroj puta oprostim, da opraštam u beskraj. Ne mogu. Baš zato padam ničice pred tobom i zaklinjem te: Podari mi milosrdno ganuće i sažaljenje svojega božanskoga srca. Daj da u središtu svoga bića spoznam kako se tebi srce smililo i ražalilo. Jedino tako mogu tvojom snagom oprostiti.