Nastava na FFRZ: Antropologija SZ i NZ

Bogu hvala! Radujem se i osobito zahvaljujem vama, vrijedni studenti našega Fakulteta filozofije i religijskih znanosti, koji ste od početka do kraja marljivo sudjelovali na predavanjima, čitanjima, prevođenju, tumačenjima, raspravi. Sada su dostupni svi nastavni materijali iz ovoga ljetnoga semestra 349. akademske godine Sveučilišta u Zagrebu za predmet Antropologija Staroga i Novoga zavjeta. Dao Gospodin da ovaj pregled nastave bude pomoć u studiju Svetoga pisma, u pronalaženju onoga što je važno, što tješi i donosi nadahnuće za cijeli život i vječnost! Velika hvala Laudato TV – obiteljskoj televiziji na svesrdnoj pomoći i suradnji. Puno uspjeha i blagoslova na ispitima!

Antropologija Staroga i Novoga zavjeta

Izborni predmet iz kršćanske antropologije; Iz3101 (ISVU: 95662); Fakultet filozofije i religijskih znanosti (FFRZ) Sveučilišta u Zagrebu, ljetni semestar ak.g. 2017./18.

 

Duhovnost

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga

Presveto Trojstvo 2018.

Klanjanje. Prisutnost. Zadaća.

Poslušajte:

 

Na svetkovinu Presvetoga Trojstva Evanđelje nas vodi u trenutke najvećega strahopoštovanja pred Kristom, Gospodinom dok je još bio na zemlji. Na milom Galilejskom vrhuncu (Mt 28,16) koji podsjeća na radosne, slavne, gotovo razdragane početke Isusova javnoga djelovanja, on još jedan zadnji put dokazuje da vjerno izvršava što je obećao. Najavio je: “Ići ću pred vama u Galileju” (Mt 26,32). Ženama na Uskrs naložio je koju će radosnu vijest prenijeti braći: da idu u Galileju, ondje će ga vidjeti (Mt 28,10). Uzlazi k Ocu svomu i Ocu našemu (usp. Iv 20,17), nakon što je obećao da će poslati Duha Svetoga. Danas se Crkva pred dostojanstvenim, uzvišenim Učiteljem s poštovanjem, smireno klanja. Sabrano, u pravom Duhu, pred Ocem nebeskim, zajedno s apostolima. Ta, isti Gospodin na naš oltar dolazi u Euharistiji.

Nigdje Gospodin tako jasno ne izriče onu divnu, završnu tajnu vjere koja budi spokoj. Dana mu je sva vlast u nebeskom Božjem prostoru i ovdje na zemlji, među nama ljudima (Mt 28,18). U svemu je u vlasti jednak Ocu, Stvoritelju, koji i svemiru i svemu duhovnom svijetu dariva egzistenciju. U njemu živimo, mičemo se i jesmo. Pred Isusom, Sinom, klanjamo se Bogu jedinom i pravom.

Stari osloboditelj Mojsije na dan svoje smrti u velikom oproštajnom govoru, koji zovemo Ponovljeni zakon, poziva svoje neka pomno ispitaju i provjere, neka pregledaju svu poznatu povijest (Pnz 4,32). Samo je jedan Bog koji je znakovima i čudesima, respektabilnim djelima, svojom jakom rukom i ispruženom mišicom podario svome narodu slobodu i otkupio ga iz kuće ropstva. Samo je jedan Otac nebeski i drugoga nema (usp. Pnz 4,39).

Koliko je to olakšanje i smirenje – oslobođenje od svih lažnih bogova koji nam i dan danas žele zarobiti srce: je li to zabava ili droga, bogatstvo i slava svijeta, je li to politička vlast, ljudska čast ili slast. Samo je jedan Bog. On je Gospodar. On jedini zaslužuje klanjanje. Sveti strah Božji sastoji se u tome da ni pred kim drugim čovjek ne treba drhtati u duši i prigibati koljena.

Ali to strahopoštovanje, kako Apostol u slavnom poglavlju objašnjava, nije robovanje (Rim 8,15). Duh Oca i Sina, Duh ljubavi, dariva nam posinstvo. Primljeni smo kao djeca. Nema tu servilne pokornosti ni slomljenoga “ja” koji trči u vlastito uništenje. Nema u Ocu nebeskom despotske nemilosrdne svevlasti koja gazi i razara. U Duhu svetom mi kličemo: “Abba! Oče!” (Rim 8,15). Kao dijete koje s povjerenjem i očekivanjem veli i ponavlja: Tata! Kršćansko je klanjanje čin ljubavi prema Ocu Stvoritelju, Sinu Otkupitelju, Duhu Posvetitelju.

Odani apostoli slušaju i izvršavaju Učiteljevu naredbu (usp. Mt 28,16). Došli su kamo im je rekao pa mogu čuti blažene riječi Gospodinove koji obećava da je s njima u sve dane (28,20). Davno to bijaše kad je sav narod na svetoj gori Sinaju slušao Božji glas iz silnoga ognja (Pnz 4,33). Podsjeća Mojsije na trenutke kad se zaorilo deset zapovijedi. Bilo je to tako potresno da je narod tražio posrednika. U tom starom savezu Bog si je uzeo narod. Kao što muž uzima ženu, žena muža kod vjenčanja da cijeli život budu jedno, tako se Bog zauvijek vezao uza svoju zajednicu živih ljudi i obvezao na trajnu pripadnost.

Upravo to dokazuje Kristova riječ koju apostoli slušaju. Drevno obećanje koje su čuli praoci: “Ja ću biti s tobom”, iskustvo zabilježeno u svetom imenu Emanuel: “S nama Bog”, Gospodin Isus prije uzašašća svojom vlastitom osobom potvrđuje i tako na paradoksalan način na kraju Matejeva kao i Markova evanđelja dokazuje da je prisutan ovdje među nama i nakon što je uzašao Ocu. To je dar i djelovanje Duha Svetoga, Duha postojane i pouzdane Božje prisutnosti. Duh Gospodnji kojim je sam Bog Otac pomazao svojega izabranika, Sina svojega, ljubljenoga – učinio ga Mesijom, u svemu se razlikuje od zloduha napadanja i optuživanja, fizičkog ili psihičkog nasilja i izazivačkoga izrugivanja.

Duh Sveti, Duh Božje prisutnosti sjedinjuje naše trpljenje s trpljenjem Kristovim (usp. Rim 8,17). Stoga nema križa u našem životu koji bi bio besmislen. Baš zato nam Duh daje da budemo jedno s Gospodinom i u njegovoj proslavi koja dušu utažuje. Duh nas čini subaštinicima (Rim 8,17). To znači: sve što je Otac Isusu dao u baštinu i nama daje. Sva silina Božje ljubavi sadržana u Srcu Isusovu darovana je i nama.

Jesmo li mi zaboravili Gospodinovu poniznu ali nezaustavljivu strategiju? Samo je jedanaest ljudi pred njima, a on im s povjerenjem ostavlja svjetsku zadaću. Očekuje od njih da sve narode dovedu u zajednicu učenika. Naš je dobri papa Franjo, koji ne prestaje buditi zanimanje vjernika i nevjernika, zacijelo najpoznatiji po tome što opet i opet ustrajno ponavlja žuran poziv: “Idite!”. Na svetkovinu Presvetoga Trojstva ponovno shvaćamo: pa to je Gospodinov poziv! Pođite! Pođite svim narodima – čitamo danas u Evanđelju. Papa Franjo živi je primjer s kojom smo svrhom subaštinici Kristovi. Ne zato da odemo s ovoga svijeta u neki zamišljeni sjaj, nego baš zato da nam u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, na temelju baštine Kristove bude dobro na ovom tlu zemaljskom u sve dane. Da se po Božjoj dobroti ovdje na zemlji naužijemo dana – rečeno biblijskim jezikom. Da i život u utrobi majčinoj i djetinjstvo, i mladost i starost, živimo u radosti Evanđelja – rečeno jezikom pape Franje.

Božji narod svoje jedinstvo i slogu u domovini i po svijetu nalazi u Kristu. Znamo da je ova nedjelja jedan o presudnih dana u hrvatskom narodu koji je davno položio pradjedovski krsni zavjet vjere. Osigurat ćemo da narod odlučuje koliko budemo živjeli u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Dosta smo slušali izokretanje bjelodanoga, pretvaranje napadača u žrtvu, pripisivanje zastarjelih etiketa iz prošlosti, izrugivanje vlastite državu, dok mladež vrijeđa tzv. govorom mržnje iz prošloga totalitarizma nazivljući Kristove svećenike “popovi” umjesto da se u zdravom duhu pitamo o pravednoj ratnoj odšteti i o pravnom epilogu za još uvijek živa minska polja koja se sada nalaze unutar Europske unije. U grčevitom nametanju ideološke kolonizacije s jedne strane i fanatičnoga fundamentalizma s druge strane krštenje u ime Oca i Sina i Duha Svetoga jedina je brana od od kvazireligijskoga i političkoga totalitarizma.

Objavljena nam je sveta istina. Narodi i države naći će mir između sebe koliko ga budu gradili u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Presveto Trojstvo u kojem je ljubav tolika da i Otac i Sin i Duh Sveti imaju svu puninu božanstva spasonosna je osnovica i hitan poziv da na svijetu dokinemo sablazan siromaštva i nečovječnoga elitizma. U nebo vapije grijeh da pola svijeta ima hrane višestruko preko svojih potreba, a da pola svijeta istodobno umire od gladi. Primiti krštenje u ime Oca i Sina i Duha Svetoga znači tražiti i naći rješenje – pravedno i postojano, u ljubavi.

p. Niko Bilić, SJ

Duhovnost

Duh Istine

Duhovi 2018.

Poslušajte:

 

Uz svetkovinu Pedesetnice, uz veličanstveni blagdan Duhova progovaram vam s osobitim osjećajem vlastitoga siromaštva i poniznosti. Stoga se još više radujem što nam svima smijem od srca čestitati i poželjeti: “Sretan ti rođendan, Crkvo Božja!” Kad novorođeno dijete, nakon devet mjeseci intenzivnoga zajedništva i potpune ovisnosti u majčinoj utrobi, iziđe na svjetlo dana i počne samostalno disati, silan je to događaj. Tako Crkva na Duhove počinje samostalno disanje Duhom Svetim.

Mila je zadaća na današnji dan ući s mirom, pažljivo, ali svom dušom u onu svetu gornju sobu gdje su učenici bili na okupu, na istom mjestu, jednodušno postojani u molitvi, s Majkom Marijom (Dj 1,13s). Duhovi su živi dokaz da se molitva isplati, da Bog u svojoj dobroti molitvu preobilno uslišava. Gle, čudesan paradoks: iznenada javlja se šum, huka i buka, snažan fijuk kao od silnoga vjetra, možda neko pištanje i šuštanje, udarac vrata koja naglo zalupiše. Kad eto i vatre takoreći niotkuda! Nastaje naravno strka i pomutnja. Ali to iznenađenje ne budi strah i zebnju koja blokira i koči, nego upravo suprotno! Dolazak Duha budi hrabrost i one koji bijahu zatvoreni u strahu izvodi snažne u svijet. Duh Božji nije tek neki ljudski osjećaj, ugodni trnci koji prolaze tijelom, nego živa snaga Božje ljubavi.

Plameni jezik, oganj s neba donosi svjetlo i toplinu. Izvrsno je to spomenuo nedavnom kratkom internetskom porukom naš papa Franjo kad je napisao da nas Bog ljubi ljubavlju koja nadvladava svaku samoću i ostavljenost. Iz iskustva i iz psihologije znamo kako se težak osjećaj tame i hladnoće u grudima može ugnijezditi. A evo ovdje vatre, poput one o kojoj učenici na putu u Emaus svjedoče da im gori srce u grudima!

Svatko u svetoj dvorani prima dar Duha, na svakoga silazi po jedan plamen, jezičac silne božanske vatre. S pravom će apostol pisati da se svakome daje dar Duha na opću korist zajednice Božjeg naroda. Svaki učenik Kristov prima od Boga svoju karizmu i ono duhovno zvanje koje mu Bog upućuje.

Taj prvi novozavjetni pisac, prvi kršćanski teolog, apostol Pavao upozorava kako se silno razlikuje živi Božji Duh i njegovi plodovi od smrtnoga, raspadljivoga ljudskoga tijela. Duh daje slobodu od vračanja koje, eto, i u 21. stoljeću kruži našim tiskanim i elektroničkim medijima i gleda koga da proždre. Kristov učenik, kad prima Duha Svetoga, nije više rob kratkovjekoga žara tjelesne žudnje. Požuda, dočim je udovoljena, već grozničavo traži kako postići nov užitak, kratkog je daha i užurbano dahće, a Duh Kristov – duh evanđeoske radosti, kako to ističe papa Franjo – oslobađa od neprekinutog lanca ljudskoga nezadovoljstva. Učenici nisu zarobljeni duhom bludnosti koji će svakakve sofisticirane izgovore naći samo da nađe zadovoljenje spolnom nagonu. Duh Sveti je Branitelj, Duh Sveti je Duh istine, a plodovi su mu: dobrota, blagost, uzdržljivost.

Kako je divno vidjeti apostola koji ne tek svojim riječima nego poput Gospodinovih proroka u Starom zavjetu svojim životom, cijelim svojim bićem govori jezikom ljubavi i radosti, a ne jezikom nečistoće i neprijateljstva; jezikom mira i vjernosti, a ne kojekakva modernog idolopoklonstva i spletkarenja (usp. Gal 5,19-22). Apostol Pavao jasno piše o različitim plodovima po kojima takoreći odmah možemo razlikovati duhove. U svijetu koji se zapleo u proučavanje takozvanoga govora mržnje i troši snage na proučavanje ispisanih ili izvikivanih slogana i brisanje riječi na internetu, dok se zlodjela i zločini šire, Duh Istine prijeko je potreban i vrlo poželjan spas. Ako je istina da primjerice London silna sredstva ulaže na nadzor riječi i njegovanje dojma, dok kriminal i broj ubojstava bolno raste, ljudi koji proživješe teror totalitarizma i verbalni delikt pravi su svjedoci i žurno upozorenje da se ne damo zavesti. Oduvijek je svima jasno da su djela mržnje daleko gora od pukih riječi koje lete, djela su onaj pravi problem koji traži istinsko obraćenje. Duh je presudan i njegovi plodovi.

Velika je utjeha što upravo ove subote, 19. svibnja, u našoj domovini i Zagreb s Osijekom, Đakovom i Slavonskim brodom, i Split i Rijeka okupljaju obitelji u hodu život. Zov je Duha s ljubavlju braniti život male djece od početka, ne samo zbog jasne logike nego još više stoga što je za svaku ljudsku osobu naš Gospodin život dao i svojom je krvlju otkupio i stoga što on djecu postavlja kao uzor za ulazak u Božje kraljevstvo.

S poštovanjem žarkom molitvom pratimo upravo ovih dana sve junake koji svoje vrijeme, snage i novac diljem naše domovine ulažu za izravnu demokraciju i za izgradnju pravednijeg sustava vlasti. Duh Božji neka ih vodi i nagrađuje! Je li došao čas da još jednom mala Hrvatska u velikoj Europskoj uniji pokaže poslušnost riječima pape Franje i zaustavi ideološku kolonizaciju, nepotrebnu i opaku? Ona drevna Europa, lijepoga lica, iz iskustva zna kako Duh oslobađa od neplodne bludnosti i vodi k plodnoj ljubavi.

Čudesno razumijevanje nastaje u svetom gradu Jeruzalemu između Isusovih apostola i predstavnika svih naroda svijeta. Nadvladana je zbrka i nerazumljiv govor koji je niknuo uz oholo uzdizanje babilonske kule. Ali još više, pred nama su ljudi koji od sada zbore ono što im Duh daje zboriti. O, kako dobro znamo da za naše međusobno razumijevanje nije dosta samo gramatika i jezična pravila nego je važno u kakvu duhu govorimo, koji nas duh nadahnjuje! Svetkovina Duhova izvrstan je nov poziv da s velikim marom prihvatimo pouku svetoga Ignacija, časnoga učitelja zapadne duhovnosti, o razlikovanju duhova. Pogledajmo koji nas duh nadahnjuje, ne dajmo se zavesti! Isplati se i korisno je slijediti ono nadahnuće koje dolazi od Duha Božjega.

Dolazak Duha Svetoga još je jedan u nizu dokaza Gospodinove dosljednosti i vjernosti. Što je obećao, to on izvršava, pa apostoli još više svoje povjerenje stavljaju u njega. Rekao je da će im od Oca poslati Duha Istine (Iv 15,26), to je i učinio. Sada apostoli mogu nositi istinu koju prije, za pashalnoga slavlja kod Posljednje večere nisu imali snage nositi. Sada znaju i razumiju da je njihov sveti, svemoćni, božanski učitelj koji je bio jači od oluje i vjetra, koji je hodio po vodi, čudesno hranio gladne, vraćao vid slijepima i zdravlje bolesnima, koji je bio jači od zloduha, od grijeha i od ljudske smrti – sada znaju i razumiju da je postao žrtvom naše ljudske izdaje, našega divljega nasilja i nepravednoga ljudskoga suđenja. Zahvaljujući Duhu istine učenici Kristovi spoznaju zahtjevnu tajnu križa, ali križa koji je korak na putu do uskrsnoga dara Učiteljeva: “Mir vama” (Iv 20,19.21). Učenici sada mogu nositi istinu o tome da je Petar obećavao ostati uz svoga Učitelja do kraja i da su svi oni tako govorili. A onda su se razbježali. U Duhu Istine oni sada znaju da je “Mir vama” na Uskrs značilo božansko oproštenje i pomirenje za njihove vlastitom izdajom opterećene savjesti.

Možda je ipak najveći dar koji donosi Duh Istine ona još dublja, još ljepša ali i još skrovitija istina. Sada učenici znaju što znači Isusova riječ: Sve što ima Otac, moje je (Iv 16,15). Sva silina Očeve dobrote, ljubavi, božanska svemoć i vlast, poznavanje i razumijevanje u svemu pripadaju Sinu. To je središnja tajna kršćanske vjere, to je moć Duha Svetoga.

p. Niko Bilić, SJ

ČITANJA:
Dj 2,1-11; Ps 104,1ab.24ac.29bc-31.34; Gal 5,16-25; Iv 15,26-27; 16,12-15

Vidi: Hrvatski institut za liturgijski pastoral – HILP

Duhovnost

Molitva s prorokom Gâdom

vidiocem kralja Davida

Podaj mi, Gospodine, pažljivo oko da točno vidim što mi to pokazuješ. Podari mi da spremno prihvatim riječ koju mi povjeravaš.

Snagom tvojega dobrog Duha znat ću kako savjetovati napadnutoga i progonjenoga da se zaštiti, da nađe sklonište.

Učini me, Gospodine, instrumentom tvojega milosrđa. Kad čovjek zavapi k tebi, rado želim poći kao tvoj poslanik.

Kao kad si sa svojim narodom sklapao Savez, ti mi daj da pravo ljudima donesem tvoje riječi, a tebi njihov odgovor.

Dopusti mi da u tvoje ime posvjedočim dušama kako cijeniš i poštuješ njihovu slobodu. Ti učini moju riječ tako prodornom i djelotvornom da i onaj najveći smjerno na tvojem žrtveniku tebi dadne svoj prinos i trajno štuje samo tvoje sveto ime.

22.4.18.
p. Niko Bilić, SJ

vidi: PDF * Nepoznati prorok Gad – Davidov mudrac (.ppt) * Nepoznati prorok Gâd * Poslušajte: Prorok Gâd

Duhovnost

Job i uskrsli Isus


Još jedan maleni korak u programu cjeloživotnoga učenja, ovaj put u suradnji FFRZ i Družbe sestara Kraljice svijeta. U subotu, 21. travnja 2018. u Velikoj Gorici održan je skup Prijatelja blagoslova koji je započeo svetom misom u 9 sati u župnoj crkvi Navještenja Gospodinova. Potom je u kući Nazaret bilo izlaganje o Knjizi o Jobu, ali u uskrsnom raspoloženju.

Molitva za dar Duha

pregled izlaganja: PDF * Job i uskrsli Isus – teologija ljudske patnje ili kako je daleki Bog došao blizu (.ppt)

Molitva s patnikom Jobom

Psalmi: Uskrsnu  (Ps 95) * Uskrsnu Isus doista (Ps 67) * Divno ime (Ps 8) * Uskrsnu Gospodin (Ps 24)

 

Duhovnost

Duhovnost u palijativnoj skrbi

Napravljen je još jedan malen ali važan korak u programu cjeloživotnoga učenja. U praksi je ostvarena suradnja Centra za palijativnu skrb i medicinu, Zagreb, župe  Presvetoga Trojstva, Prečko, te našega Fakulteta filozofije i religijskih znanosti. U četvrtak, 19. travnja u okviru Tečaja za volontere razgovarali smo o duhovnosti i ulozi duhovnika u palijativnoj skrbi. U prvom dijelu bilo je govora o čovjekovoj duhovnosti koja nas prati cijeli život, a u drugom o umiranju i smrti u Svetom pismu. Organizatorima od srca hvala, a posebice svim sudionicima. Velika je radost bila susresti suradnice koja od početka surađuju s prof. dr. sc. Anicom Jušić, začetnicom ovoga pokreta u nas. Istaknuta je poznata potreba za otvaranjem hospicija u našem glavnom gradu, kao što je to učinjeno u Rijeci gdje je prvi hrvatski hospicij prigodnim zbornikom “Odlasci” obilježio petu godišnjicu rada.

Pregled izlaganja: PDF * Duhovnost u palijativnoj skrbi (.ppt)

Duhovnost

Drugi C u gostima

Naš je Fakultet filozofije i religijskih znanosti u srijedu, 11. travnja 2018., primio u pravi stručni posjet učenice i učenika II. c razreda Nadbiskupske klasične gimanzije koji upravo proučavaju povijesno i kulturno razdoblje u kojem je nastala i razvijala se Družba Isusova – isusovci. Svoje su dojmove saželi ističući da im je bilo lijepo, da je prezentacija bila izvrsna i da su puno naučili. Najviše su im se svidjeli naša fakultetska kapelica i molitva u njoj. Izvrsno su prihvatili i zapjevali kao hit Ps 23 na izvornom biblijskom hebrejskom jeziku. A nama se jako sviđa što se nastavlja suradnja između našega FFRZ i NKG. Dobro došli i ostali!

Niko Bilić

Duhovnost