Kad dođem na kraju dana, razvedri me svojom pjesmom. Pred tvoju ću sliku pobožno stati i slušati zvuke s neba. Pružit ću ruke u visine, a ti mi podari stihove svete. Daruj mi riječi, riječi života koje su jače od svijeta i koje donose mir. Moji će koraci tvojim stopama…
Veliki će dani proći, bit ću opet kao zrno. Ali ti ćeš me blagosloviti. Kad se zime spuste i prekriju svijet moje će se njive stegnuti i prekrit će ih led. Ali ti ćeš me blagosloviti. Raširena krila imat će drugi, a ja ću čekati u miru svjetlo iz visine…
Jednom, kad utihnu riječi i kad moje pjesme više neće biti spustit ću se u dolinu mira. Za mnom će biti koraci brojni, susreti dragi, susreti sjetni, sva djela koja su kroz moje ruke prošla. Zasjat će tvoje sunce svom snagom, sve će se otkriti i neće biti tame. Tražit…
Ne moraš mi reći ime samo daj da me tvoja ljubav nosi u visine. Duša mi žeđa za vrhovima visokih planina. Jesenje me sunce zove da mu vratim topao pogled. Podigni me, Tajanstveni, iz moje doline! Na krilima orla poći ću tamo gdje riječi prestaju. Tamo gdje samo sveti svoje…
