Autor: Niko Bilić

uz Mt 20,1-16

Tebi, Gospodaru vinograda vječnoga
iznijet ću svu svoju bunu, svoje nezadovoljstvo, ogorčenje i razočaranost,
zajedno s apostolima koji su se svu noć trudili.
Od prvog časa otkako si me pozvao
spremno kažem “Da!”
i ustrajno nastojim.
I što je sad ovo?
Uzimam što mi po zasluzi pripada.
A ti mi pristupaš prijateljski,
primaš me kao sebi ravna
i pokazuješ kako cijeniš mene i moju riječ –
na početku si sklopio savez sa mnom.
Oslobodi me od goruće pohlepe,
čuvaj moje oko da ne bude zlo!
Objavljuješ mi svoju božansku volju
da i posljednjemu daješ kao i meni –
samoga sebe.
Tako ti hoćeš, Kralju nebeski, dobri!
Punu mjeru mira u moje srce,
svojega mira, daruješ mi.

25. nedjelja, god. A

vidi: Vinograd Gospodnji

Niko Bilić SJ

Lk 7,36-50 (četvrtak 24. tjedna)

Lk 7, 31-35 (srijeda 24. tjedna kroz godinu)

Mudrosti vječna, djeca smo. Znaš. Obijesna dječurlija.
U vrtlogu hirova ne znamo što hoćemo.
Kad pošalješ produhovljena asketskoga proroka
koji strogo zahtijeva preokret i novi život,
ili kad utjelovljen dođeš, zoveš nas za svoj stol, hraniš se zajedno s nama,
mi nezadovoljstvom izgriženi u svojoj gorčini
optužujemo, odbacujemo, pljujemo, rugamo se.
Zato si tu. Pravednost koju ti Otac daje dokazao si nam svima
svojim križem i uskrsnućem.
U svom smilovanju, u svom milosrdnom Duhu, opravdaj nas!
Ta tvoja samo, Oče, djeca!

16. 9. 2020.

Niko Bilić, SJ