uz današnje Evanđelje: ponedjeljak 22. tjedna
Vrijedi li ovo za danas? Iz staroga doba u ovom dotjeranom, multimedijskom ruhu novih medija. Mrvica s Gospodareva stola na našemu Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana za još dublji ulazak u dubinu Kristova Evanđelja, za čitanje i slušanje, za primjenu.
Posvećeno svim vrijednim volonterima, članovima i dobrotvorima Zaklade za obnovu bazilike Presvetog Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra “Anamarija Carević”.
Zidovi nazaretske sinagoge, okupani molitvama i časnim tonovima Božje Riječi, mirisali su onako kako se i danas može osjetiti u domu Božjemu. Na dan Gospodnji ondje bi se okupili vjernici, marljivi u Zakonu, i oni koji dođoše po čašu novoga nadahnuća za težak život koji ih je tvrdoglavo povlačio u dubine malodušja. A nađe se i onih koji su, eto, malo došli u sinagogu. Kako bi u mojim ušima odzvanjale riječi šezdeset prvoga poglavlja proroka Izaije dok ih čita mladi Rabbi koji se istom vratio u svoj kraj? Kada su mu pružili Sveto pismo, razmotao je svitak i pronašao tekst.
Pravi je podvig mudro progovoriti pred onima s kojima ste odrasli, dijeleći dogodovštine zabilježene tek u nestašnosti djetinjstva i prve mladosti. Oči novoga Učitelja, Nazarećanina, vedro i otvoreno, bez sustezanja i bez napadanja, susretale su poglede svih okupljenih kada je dovršio čitanje. Bijahu to mirne oči, obremenjene iskustvom puna čovještva. Govor milosti ispunio je drevni prostor.
Nije samo vrhuška moćnika u glavnome gradu odbacila i na smrt osudila Isusa. Lukino Evanđelje nedvojbeno pokazuje da smo to učinili već mi, njegovi znanci i sumještani, koji ga odmalena poznamo ili barem tako uporno mislimo.
Znaju Nazarećani i Izaiju i Iliju i Elizeja. Udovica, koja se od svojega uboštva zajedno sa sinom već spremala umrijeti, primila je čudesan dar. Stranac u službi stranoga kralja na proročku je riječ u vodama Jordana isprao bolest koja ga je nagrizala. Pripadnost narodu nije dosta da bi čovjek postigao spasenje Božje. Treba pažljivo proučiti dubinu i širinu Božjega Zakona koji traži da se svi spase i dođu do spoznaje. Treba ga srcem usvojiti i rukave zavrnuti…
Gospodine, u Nazaretu smo stali na svojemu pragu i nismo s Marijom rekli: »Da!« A ovoga se puta nije Riječ zalahorila na uho proroku. Ti si Riječ tijelom postala, da se do u smrt poniziš. Nisi ti Josipov sin, nego vječni Sin Oca koji je na nebesima.
Gracias