Rječnik, sadržaj i aktualno teološko značenje liturgijskih čitanja na 18. nedjelju u godini B: Izl 16,2-4.12-15; Ef 4,17.20-24; Iv 6,24-35
Posvećeno svim dobrotvorima Zaklade za obnovu bazilike Presvetoga Srca Isusova i izgradnju pastoralnoga centra “Anamarija Carević”.
Ovako smo danas razmatrali u okrilju naše Bazilike. Na dan kad se u kalendaru sjećamo svetoga arškoga župnika, sjajnoga sluge Euharistije i nedjeljne svete mise, sv. Ivana Vianeyja (Dardilly kraj Lyona, 8. svibnja 1786. – Ars, 4. kolovoza 1859.). Hvala svima koji ste pažljivo slušali.
I mi danas tražimo Gospodina, dolazimo k njemu. I divimo se: »Kako ti, Bog Sin, nebeski svemogući Spasitelj, dolaziš ovamo k nama na oltar, skrivaš se u ovom našem svetohraništu?« Isus u evanđelju daje odgovor s onim osobitim naglaskom koji poznajemo. Dvaput ponavlja: »Zaista, zaista kažem vam. Amen, amen. S punom vjerodostojnošću.« Odmah ide u bit. Gleda na razlog zašto ga traže.
Nismo mi kao pogani koji žive u ispraznosti. Nismo došli zato što smo malo napunili trbuh kao stari Izak kad se zaželio slasnoga zalogaja. Mi smo došli zato što očima duše vidimo znamenje. Duhom svoje pameti – reći će Apostol – prepoznajemo znak: tko to dolazi k nama pod prilikom kruha.
U Starom zavjetu stari čovjek mrmlja, mrmlja protiv slobode i puta u Obećanu zemlju: »E da nam je biti u kući ropstva, samo da imamo pun lonac!« Kao pravi biblijski luđaci izravno traže smrt. Za razliku od ispraznosti poganske pameti nov čovjek dolazi do svete spoznaje: »Ja sam Gospodin, Bog vaš«.
Mi odlučno s olakšanjem odlažemo u vatru Božjega milosrđa, u Isusovo Srce, svako svetogrdno ponašanje staroga čovjeka. Sve: i naše teške ratove, onaj u Ukrajini i onaj u Svetoj zemlji; i bezidejne, neoriginalne sablazni na Olimpijadi. Donosimo pred Gospodina i daleku, veliku Venezuelu u kojoj su zbog očito nepoštenih izbora ljudi na ulicama; i Englesku u kojoj su opći protesti zbog nasilja. A donosimo i moćnu Ameriku koja se sprema iznova birati vlast, a kandidata koji najviše povjerenja zaslužuje ustrajno blokiraju u službenim medijima.
Treba raditi. Treba iz dana u dan revno i strpljivo skupljati manu – dar Božji s neba. Tako Gospodin provjerava poštujemo li njegov Zakon. Ali odjenuti se u novoga čovjeka znači dati se na ono jedno Božje djelo.
Ljudi u razgovoru s Isusom gledaju na svoju povijest, citiraju Pismo. Ali nije li čista – upravo smiješna – duhovna sljepoća kad ne vide znak koji je Gospodin upravo učinio s pet kruhova i dvije ribice?
Djelo je Božje vjerovati u Sina Božjega, kojega je Otac poslao da bude Sin Čovječji – pomazao ga je da bude Mesija, Pomazanik; opečatio ga je Duhom Svetim. Djelo je Božje prepoznati da im nije čovjek Mojsije dao manu u pustinji, nego Otac s neba.
Novi čovjek prepoznaje da su naši ugašeni požari plod vrijednoga rada i velik dar s neba. Novi čovjek Bogu svome prikazuje svoje vrijedne, sjajne medalje i Bogu zahvaljuje. Novi čovjek vidi kako se mnoštvo mladih sa svih strane svijeta 35. put okuplja na molitvu oko Kraljice mira u Međugorju. Papa Franjo ih osobno poziva: »Ostanite u Učiteljevoj prisutnosti!« Novi čovjek vidi kako se 70 tisuća ministranata okupilo prošlog tjedna na hodočašću u Rimu.
A možda nam najviše otkriva tajnu Otkupljenja i pokazuje nam što je kruh s neba, kruh istinski, koji nam Otac daje, kad gledamo kako je prekjučer u dan Srca Isusova u Libanonu proslavljena beatifikacija. Dok svjetske vlasti povlače svoje državljane iz Libanona jer se sprema još žešće ljudsko ratovanje, Bog nam baš ondje daje novoga blaženika, patrijarha Stjepana iz 17. stoljeća. Hitan je to poziv na obraćenje!
Daj nam uvijek toga kruha, molimo iz dubine duše i mi. A Gospodin ide još dalje. Mana u pustinji bijaše samo slika i najava onoga što dolazi.
Sigurno već dobro znate za Apostolat molitve – Papinu svjetsku molitvenu mrežu koju kod nas koordinira i vodi p. Zvonko Vlah. Svi smo pozvani uključiti se. Naš Glasnik Srca Isusova i Marijina službeno je glasilo te molitvene mreže. A svi koji se žele upisati i preuzeti obvezu dnevnog molitvenog prikazanja mogu u sakristiji još uvijek dobiti letak s popisom molitvenih nakana za svaki mjesec.
Papa nas u ovom mjesecu poziva da molimo za političke vođe. Kako pogođeno! Molimo ne samo za vlasti svijeta da se okrenu od rata k miru. Nego, sada je pravi čas da počnemo u molitvi dobro gledati kome ćemo pred Božić ovdje u domovini Hrvatskoj dati svoj glas. Tko to ima znanja, snage i prave ljubavi da bude na čelu države? Tko je spreman činiti Božje djelo?
Smijemo mi Gospodinu iznijeti sva svoja mrmljanja. Njemu predajmo sve ostatke poganstva koje u sebi kao teret nosimo. A Gospodin otvoreno progovara. Neće nam tek hranu pripraviti kao što je izmučenim ribolovcima na obali jezera nakon Uskrsa učinio. Neće nam tek nešto svoje ili nešto od sebe dati, nego sama sebe, svoju osobu, svoje tijelo i krv daje. »Ja sam životna hrana« – veli. »Ja sam Božja mana koja život daje!«
