Uz današnje Evanđelje, srijeda 3. vazmenoga tjedna
Je li ovo još aktualno? Iz vremena virusa i potresa. U novom popravljenom izdanju. Skroman i malen, a važan prinos s našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenoga s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za predah i prikupljanje snaga, za još dublje upoznavanje i primjenu Kristova Evanđelja, za čitanje i slušanje:
Još jednom osjećam, Gospodine, da u cijelom stvorenom svemiru nema čvrste, stalne, zauvijek postojane hridine na koju se mogu potpuno osloniti jer se ne da poljuljati ni uzdrmati. Zato k tebi dolazim. K tebi dolazim (3x ἔρχομαι πρός Iv 6,35.37[2x]) jer ti si hrana za moj život (ἄρτος τῆς ζωῆς Iv 6,35). Tebi svoje povjerenje poklanjam da ti utažiš živu glad i žeđ duše moje (usp. πεινάω, διψόω Iv 6,35). Meni se daješ kao kruh zato da živim.
Moja duša isto gleda kako na Uskrs pun milosrđa, u tijelu, dolaziš, ruke širiš, pokazuješ mi svoje rane – srce svoje – i daješ mir (usp. Iv 20,19-21), a ipak tako teško životom svojim vjerujem. Koliko ja, Isuse, imam povjerenja u tebe? Od pouzdanja u tebe živjet ću.
Pitam li gorljivo što je volja Božja, ti mi, Učitelju sveti, daješ izravan odgovor. Tvoj Otac hoće da tebe promatram (θεωρέω Iv 6,40) – živo, stalno, s ljubavlju – i da vjerujem u tebe (2x πιστεύω εἰς Iv 6,35.40). Otac hoće da tako imam život koji traje (ζωή αἰώνιος Iv 6,40) i da me ti u posljednji dan opet na život podigneš (2x ἀνίστημι Iv 6,39.40). A ti poslušno ostvaruješ Očevu volju (4x θέλημα Iv 6,38[2x].39.40) jer on te šalje (2x πέμπω Iv 6,38.39).
Mene i sve stvorenje Otac je dao tebi (Iv 6,37.39) i hoće da ništa ne upropastiš (ἀπόλλυμι 39). K tebi, evo, stižem (ἥκω Iv 6,37), a ti me nećeš odbaciti (ἐκβάλλω ἔξω Iv 6,37)!
2. izd. 4. 5. 2022. Usp. Kristu živom, Kruhu duša naših (Iv 6,35-40)
