Prva pjesma o Sluzi Gospodnjem

Uz prvo čitanje u ponedjeljak Velikoga tjedna: Iz 42,1-7

B. E. Murillo, Ecce homo

U ponedjeljak Velikoga tjedna u prvom čitanju slušamo prvu pjesmu o Sluzi Gospodnjem, sluzi patniku.

Neće li svaki tata odmah razumjeti radosne riječi: “Ovo je moj izabranik, milina duše moje. Podupirem ga”? Pa to su očeve riječi djetetu: “Čvrsto te uzimam za ruku”. Svako novorođeno dijete živi je dokaz Božje ljubavi koja stvara nebesa, koja rasprostire cijeli krug zemaljski.

Trostruk je tekst koji Izaija zapisuje. Najprije sam Bog progovara o svom vjernom sluzi, potom predstavlja sebe i svoju božansku moć, i napokon izravno upućuje osobnu, toplu riječ svome izabraniku, miljeniku duše svoje.

Na početku Gospodin nam predstavlja svoga slugu na kojega je izlio svojega Duha. Odmah jasno naznačuje njegovo univerzalno poslanje. Nije on tu samo za jedan narod, nego on će Božje pravo, Božji način prosuđivanja, donijeti svim narodima. Donosi ga u istini, ne u laži.

Prorok nam u ovoj pjesmi otkriva u koji je kontekst ugrađena čuvena rečenica da napuknutu trsku on neće prelomiti. U našoj kampanji slušamo buku, viku, talambasanje, nadglasavanje. Božji sluga ne viče, ne podiže glas protiv svojih bližnjih. Nježno prima nježnu trstiku da je ne slomi do kraja, a glavari svećenički u Betaniji odlučuju ukloniti Isusa, odlučuju i Lazaru po drugi put oduzeti život. Trskom će vojnici udarati izbičevanoga Isusa kad mu se budu rugali.

I onaj daleki svijet s onu stranu mora, otoci, željni su nauka koji donosi Sluga Božji. On im je svjetlost. Dovoljno je da tinja stijenj vjere. Neće ga on ugasiti. Stvoritelj koji daje dah života svome narodu i svim koji na zemlji snaga je Sluge Gospodnjega. Zato on sam neće napuknuti poput trske, neće izgubiti plamen poput fitilja koji se gasi jer nema više ulja. Sluga Gospodnji ide do kraja.

Donosi slobodu, otvara nam oči tako da se pred njim odmah jasno vidi tko mu iskazuje ljubav, tko se brine za siromahe. Vidi se tko ima blagajnu i kradom uzima, tko smišlja ubojstvo. Tama prolazi. Svjetlo je tu.

Izaija izvrsno definira. Sluga Gospodnji, Isus, – on je Savez Božji s nama, narodom njegovim. Zato mu se klanjamo, zato ga svim srcem primamo.

Niko Bilić SJ

Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.