Znak Kristov (Mk 8,11-13)

uz današnje Evanđelje: ponedjelja 6. tjedna – nov nastavak u nizu “Religija i šport”

Kip Krist Otkupitelja ponad Rio de Janeira

Sa sutrašnjim danom – uz razglašeni omiljeni fašnik, poklade ili karneval – završavamo u crkvenom kalendaru razdoblje koje nazivamo »kroz godinu«. Preksutra, ove godine baš na omiljeni spomendan sv. Valentina počinje korizma. Četrdeset dana rezerviranih za pokoru i molitvu po uzoru na Isusovih četrdeset dana u pustinji. Priprava je to za središnji kršćanski blagdan: Uskrs.

A zašto postoji vrijeme kroz godinu? Božić je, primjerice, usmjeren na Kristovo rođenje. O Uskrsu razmatramo muku i uskrsnuće. Gledamo, dakle, na pojedine ključne dijelove Isusova života i djelovanja. A vrijeme kroz godinu dano nam je da gledamo na cjelinu – na svu Isusovu povijest i otajstvo njegove osobe. On je znak koji Otac nebeski daje, kako je već starac Šimun u početku bio najavio (σημεῖον »znak osporavan« Lk 2,34).

Sport nas izvrsno uči kako raspravljanje (συζητέω Mk 8,11) i nadmudrivanje, na koje smo po naravi požudno usmjereni, nisu cilj. Za pravi plod traži se vježba, trening i odlučan »meč«. Treba istrčati na teren i svojski zaigrati inače nema pobjede. Evanđelje govori o farizejima, strogoj sljedbi koje se posvetila tome da najrevnije, svom snagom izvrši Božji zakon, ali evo kreću opet u raspravljanje i sporenje s Isusom. Preuzimlju užasnu ulogu napasnika (πειράζω Mk 8,11) koju Gospodin izbliza poznaje iz pustinje (πειράζω Mk 1,13). Zakon Božji zlorabe da napadaju Isusa.

Zahtijevaju znak. Je li to i današnjim vjernim dušama problem? Tražimo znak. Još je smješnije što je Gospodin neposredno prije čudesno nahranio četiri tisuće ljudi (Mk 8,9). Zato jako dobro razumijemo dubinski, i sućutni i ojađeni, uzdah Isusov (ἀναστενάζω Mk 8,11). To je jecaj njegova duha, iz središta njegove duše. Markovo evanđelje voli nas uvesti u Isusovo unutarnje doživljavanje i njegov duševni život, u bogatstvo čuvstava i emocija.

Uz svoju formulu za isticanje »zaista, kažem vam« (ἀμὴν λέγω ὑμῖν Mk 8,12) kao odgovor farizejima sveti Učitelj primjenjuje drevan hebrejski oblik prisege, koji se zaustavlja na prvih pola rečenica, a drugo ostavlja neizrečeno: »Ako li vam se dadne znak…« ili »Da vam se samo dadne znak…!« Vrijedno je to uočiti jer ponajprije opet glagolskim oblikom upozorava da je Otac nebeski onaj koji daje znak (δίδωμι teol. pasiv Mk 8,12). I zatim, uskoro će i Jeruzalemu biti jasno, da zapravo dobivaju onaj središnji znak koji će vječno obilježiti povijest svijeta, a to je križ i uskrsnuće.

Niko Bilić SJ

Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.