Isusu, kad svoje poziva u osamu
uz današnje Evanđelje: subota 4. tjedna, 16. nedjelja, god B.
Iz godine sv. Ignacija, o 500. godišnjici njegova obraćenja, dok smo kao Družba Isusova molili za osobitu milost da mognemo VIDJETI SVE NOVO U KRISTU, mrvica s Gospodareva stola na našemu malom, ali ustrajnom Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove i Fakultetu filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu. Za opuštanje i smirenje, za okrjepu duši, za slušanje Riječi Božje.
Dolazim k tebi, Gospodine dobri! Kod tebe se okupljamo u tvoju novu sinagogu (συνάγω Mk 6,30). Tvoja smo Crkva, tvoje mistično Tijelo.
Sve što god su moje ruke stvorile (ποιέω 6,30), koliko god su moja usta kao nauk izrekla (διδάσκω 6,30) donosim preda te.
A ti me pozovi na pusto mjesto (2x ἔρεμος τόπος 6,31.32), zasebno (κατ’ ιδίαν 2x 6,31.32), s tobom, na odmor (ἀναπαύσω 6,31; usp. “ja ću vas odmoriti” Mt 11,28) koji ti daješ. Da nahranim dušu (φαγεῖν Mk 6,31). Zaplovit ćemo kamo ti vodiš!
Toliki te traže, Spasitelju! Dobro je ako nas prepoznaju (ἐπιγινώσκω 6,33) kao tvoje, ako znaju da smo tvoji učenici (usp. Iv. 13,35). Trče, kao na Uskrs Marija (Iv 20,2), i Petar i Ivan (20,4). Preduhitrit će nas na vlastitim nogama, samo da dođu do tebe.
Čuvaš me, ti izlaziš (ἐξέρχομαι Mk 6,34) i izlažeš se kao štit. Duboko dirnut (σπλαγχνίζω 6,34), gledaš. Smililo ti se pa iznosiš i dijeliš blago iz svojega milosrdnoga Srca (διδάσκω 6,34), tajnu Očevu, koju on objavljuje malenima (Mt 11,25; Lk 10,21). Prepoznaješ nas u drevnu viđenju Miheja, sina Jimlina, kao ovce bez pastira (1 Kr 22,17), a već je Mojsije molio da ne bude tako (Br 22,17). Nismo mi osvajačka vojska, snažan Božji Izrael pod Mojsijevim vodstvom, mi smo malo stado (Lk 22,32). Potreban nam je pastir. Potreban si nam ti.
(6. 2. 2021.) ur. 5. 2. 2022.
