Je li kritizerstvo naša sveopća bolest? Ne valja nam ples, ne valja nam plač. Došašće je pravo vrijeme za obraćenje. Kristova kritika je žestoka ali metodološka. On svoje slušatelje poziva da promisle s kime se može njihov naraštaj usporediti. Pogledajmo sami sebe i današnji naš napredni svijet! Nismo li kao neodgojena djeca koja se ravnaju prema nazovi-mudrosti iz crtića i stripova?
S druge strane, koja radost vidjeti upravo u našem naraštaju kao proslavljeni profesor dr. Peterson, do kraja odan istini, sav svijet poziva na poštivanje duševnoga života svojim dvjema svjetskim uspješnicama „12 pravila za život“ i „Onkraj reda“, te osnivanjem Saveza za odgovoran građanski život. A njegova žena svjedoči i poučava o molitvi krunice, službeno ulazi u puno zajedništvo Crkve Katoličke.
Bog je strpljiv i ustrajan. Metode su mu bogate i žive. Šalje Ivana Krstitelja koji jasno kaže da nije Mesija, živi u pustinji, odjeven u devinu dlaku, hrani se skakavcima i neobrađenim medom. Viče i prijeti, korjenit, nepopustljiv. Već je sjekira položena da sasječe stablo bez ploda. Ali skromno kaže: Onaj pravi tek dolazi. Ja sam nedostojan sluga.
Bog šalje Sina svoga koji se rađa kao ljudski potomak. Evo ga na svadbi u Kani, evo ga na bogatom ručku kod farizeja Šimuna, evo ga, kad je carinika Mateja pozvao sa cijelim mnoštvom za radosnim stolom i onda opet s nadcarinikom Zakejem. Evo ga kako čudesno hrani tisuće onih koji ga slijede, jednom pa još jednom.
Ali i jedan i drugi sasvim isto proglašavaju: Bog, kralj, sasvim je blizu! Što je Ivan započeo u Judeji, to Isus počinje u Galileji. I jedan i drugi posve složno pozivaju: Obratite se!
U došašću odmah razumijemo: Božja mudrost sama se dostojno i plodno opravdava kad se Mesija rodi kao malo dijete, a vojska nebesnika proglašava slavu Bogu i mir ljudima.
