Trijezno bdjeti nad talentima

Rječnik, sadržaj i aktualno teološko značenje liturgijskih čitanja na 33. nedjelju u god. A: Izr 31,10-13.19-20.30-31; 1 Sol 5,1-6; Mt 25,14-30

Willem de Poorter ( (1608. – oko 1649.), Prispodoba o talentima

Poslušajte, preuzmite na Audio.com

Prvi i najveći talent koji mi Bog daje je moj život. Koliko je duša zbog mojega života otkrilo Krista Spasitelja i svoj život utemeljilo na njemu?

Danas nas Svjetski dan siromaha upućujem vam veliku, konkretnu molbu za mladu obitelj: Božidara, Anu i Benjamina, koji su bez svoje krivnje pali u dugove. Sve vas, koji možete, molim, pomozite svojim darom! I najmanja pomoć vrijedi:
Za Božidara, Anu i Benjamina
IBAN HR1523900013221804937
Kontakt: tata Božidar (+385) 098/196-9203
Na svakom daru zahvalan
p. Niko Bilić, SJ

Trijezno bdjeti nad talentima – Ilustracija: Willem de Poorter (1608. – oko 1649.), Prispodoba o talentima; Glazba: Christoph Wilibald Gluck, Ples blaženih duhova, suita br. 1 iz opere “Orfej i Euridika”

Svi znamo što su talenti (13x τάλαντον u Mt 25,14-30). Velika je to utjeha jer pokazuje koliko je, hvala Bogu, Evanđelje Isusovo ušlo u naš svijet. Talent – dar koji mi Bog daje. Da ga njegujem, razvijam do kraja, u ljubavi ga razborito upotrijebim. A mogu ga i upropastiti.

A znamo li danas još iz iskustva što je sijanje, što žetva, što je vijanje žita, što skupljanje u spremište (usp. Mt 25,24.26)?

Sveti Učitelj Isus, kad tumači kako to nebo kraljuje, na koji je način Bog kralj, onda uzima sliku čovjeka (2x ἄνθρωπος Mt 25,14.24). U prvom čitanju iz Staroga zavjeta to je žena – simbol mudrosti kao zaključak knjige Mudrih izreka. Na nju se možeš osloniti i kad je u pitanju srce, i odjeća i sve blago i svi plodovi njezinih ruku! U Novom zavjetu to je muškarac – gospodar doma svojega, domaćin (8x κύριος u Mt 25,14-30).

U središtu je svekoliko kršćanske vjere utjelovljenje. Bog je čovjekom postao. U Isusu promatramo pravoga Boga i pravoga čovjeka. Zato je čovjek slika na kojoj se može vidjeti kako Bog kraljuje. Na Svjetski dan siromaha to nam je osobito zanimljivo. Mi upravljamo dobrima koja smo primili. Stječemo, raspolažemo.

Gospodar iz Evanđelja ne ostaje udobno u svojim odajama, zaklonjen u svojim dvorima. Ide na put. Sin Božji nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom (Fil 2,6). Sišao je.

Kakvo je Božje kraljevstvo? Gospodar poznaje svoje sluge. Zna im sile, njihove potencijale (δύναμις Mt 25,15). Ravna se prema njima. Daje im svoje, ono što je njegovo. Izručuje im (3x παραδίδωμι Mt 25,14.20.22 – Teološki je to glagol koji će označiti da je sam Isus predan.). Povjerava. Poslije će pokazati da je to ponajprije ispit vjernosti. Četiri će puta ponoviti: »Vjeran si (4x πιστός Mt 25,21.23 – dragocjenost kod Mateja, samo još u 24,45)!«

Vratit će se gospodar. Nakon dugo vremena (Mt 25,19), u svoj Dan (usp. 1 Sol 5,2.4). U prvom zapisanom novozavjetnom spisu, u najstarijem sačuvanom dokumentu, Apostol objašnjava Solunjanima. Doći će iznenada, ne po našoj računici. Sam Sin Čovječji na drugom mjestu veli da će doći kao kradljivac (Mt 24,43; 1 Sol 5,2.4).

Kakvo je Božje kraljevstvo? Inicijativa je gospodareva kad daje prvome, daje drugome, daje trećemu. Inicijativa je gospodareva kad se vraća u svoj dom i traži od svojih da polože račun (Mt 25,19): »Kako si upravljao talentima?«

Gospodar prima čudesan, sretan izvještaj od prvoga (Mt 25,20). Udvostručio je svoje talente. Priskrbio je još toliko. Gospodar, baš kao Bog pri stvaranju, gleda i vidi: dobro je (Post 1,4 i dalje). Daje mjerodavnu ocjenu. »Vrijediš!« Potvrđuje dobrotu i vjernost. Ne kaže: »Daj mi moje! Vrati!« Takav je gospodar i s drugim slugom kojemu je bio povjerio dva talenta. Sluša izvještaj o uspjehu (Mt 25,22). Daje ocjenu. »Vrijediš! Vidim tvoju dobrotu i tvoju vjeru.« Ne kaže: »Daj mi moje!«

Gospodar uočava duboki problem trećega sluge, njegovu zloću i lijenost (Mt 25,26), njegovu beskorisnost (Mt 25,30). Vidi ishodišnu pogrešku: Za trećega slugu talent je gospodarev novac (Mt 25,18). »Evo ti tvoje (Mt 25,25)!« kaže. Nije to moje. Ne prihvaća da je njegovoj slobodi povjereno, njemu predano. Pa gospodar je njemu svoje izručio (usp. Mt 25,14).

Treći sluga pamet usmjeruje – pametuje o vrlinama i manama svoga gospodara, silnim gospodarevim žetvama i silosima (Mt 25,24), a ne posvećuje se svom jednom talentu. Daje se voditi strahom (φοβέομαι Mt 25,25). Daje se zarobiti.

Gospodar i treći put daje dosljednu istinitu ocjenu. Vidi da treći, za razliku od svojih kolega, nije postupio kao sin svjetlosti i sin dana (1 Sol 5,5). Nije trijezno bdio (usp. 1 Sol 5,6), nego je spavao nad zakopanim talentom. Sama sebe definitivno je osudio da bude sin tame (σκότος Mt 25,30; 1 Sol 5,4.5). Izbačen. Izručen u plač i škrgut zubi.

Božanski Rabbi Isus ovu poučnu priču, ovaj primjer iz života iznosi dok upozorava na apokaliptičke strahote koje dolaze i propast koja prijeti (usp. početak govora u Mt 24,4). U takvim okolnostima opisuje kako je Bog kralj.

Čudesna je ekonomija gospodara iz prispodobe. Treći sluga na kraju nema ništa, a prvi ima jedanaest talenata (Mt 25,29). Još čudesnije je što gospodar kaže i pred prvim i pred drugim slugom da je to nešto malo, sitnica (“u malome – malim stvarima vjeran” 2x ὀλίγα Mt 25,21.23). A samo jedan talent otprilike je iznos plaće koju čovjek zaradi za dvadeset godina rada. Prvi je primio pet puta toliko! I kad je gospodar provjerio, može mu daleko više povjeriti zato što je sluga vrijedan, dobar, vjeran. Nad mnogim će ga postaviti.

Nije li ipak najdublja i najljepša tajna gospodareve ekonomije to što ga prima u svoju radost (2x χαρά Mt 25,21.23)? Dijeli s njime nutrinu svojega srca, svoja čuvstva. To se zbiva samo velikoj bliskosti i u pravoj ljubavi. Je li to ono mnogo (2x πολλἀ Mt 25,21.23) nad čime će slugu sada postaviti? Svojega slugu – svojega roba (6x δοῦλος Mt 25,14.19.21.23.26.30) – gospodar uzdiže i prima kao ljubljenoga. To je prava svrha njegove investicije, njegove ekonomije.

Pa to je ono što Isus kaže apostolima na Posljednjoj večeri: »Više ne zovem slugama. Nazvao sam vas prijateljima (Iv 15,15).« Dajem vam svoje tijelo i krv, srce svoje. Sebe vam dajem. To je ono što u Euharistiji slavimo.

Niko Bilić SJ

Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.