Molitva s paraliziranom ženom (Lk 13,10-17)

i nadstojnikom sinagoge

uz današnje Evanđelje: ponedjeljak 30. tjedna

J. J. Tissot, Krist liječi bolesnicu u subotu (1896.)

Poslušajte na audio.com

Otprije, dotjerano, u ovim novim medijma. Mrvica s Gospodareva stola na našemu Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za smirenje i okrjepu duši, za još dublje upoznavanje i primjenu Kristove radosne vijesti, za čitanje i slušanje:

Molitva s paraliziranom ženom i nadstojnikom sinagoge (Lk 13,10-17)
Ilustracija: J. J. Tissot, Krist liječi bolesnicu u subotu Glazba: Antonio Vivaldi, Proljeće, 3. stavak: allegro pastorale – John Harrison i Wichita State University Chamber Players

O Gospodine moj, koliko dugo traje ovaj grč, ova sputanost!? Težina, muka, bol. Duh nemoći (πνεῦμα ἀσθενείας Lk 13,10) steže mi tijelo, steže dušu. Uopće se ne mogu ispraviti, leđa mi spuštena, pogrbljena, ukočena! Ne dišem kako valja, ne mogu se s bližnjima susresti licem u lice. Koliko djetetu i maloljetniku treba da postaje punoljetan čovjek – punih osamnaest godina (2x Lk 13,11.16) trpim pritiješnjenost, pritisnutost; stenjem i vapim, jaučem i uzdišem. Ti vidiš, ti znaš. Mene vidiš (ἰδὼν Lk 13,12), kao što si vidio majku udovicu kad je jedinca pratila do groba (ἰδὼν 7,13), kao što ćeš vidjeti onu desetoricu muževa koje je opaka bolest odvojila od života (ἰδὼν 17,14). Vidiš da sam istinsko dijete Abrahamovo (13,16), kao što ćeš to u Zakeju prepoznati (19,9).

U našoj sinagogi, gdje se okupljamo, na ovom mjestu molitve i božanske Riječi, tvoje poučavanje (διδάσκω Lk 13,10) postaje liječenje (2x θεραπεύω 13,14). Pružaš mi terapiju, njegu. Dozivaš me, govoriš mi moćnu riječ koja me odrješuje od moje slabosti. Polažeš ruke na mene kao što je Mojsije na Jošuu ruke položio (Pnz 34,9), kao što će apostoli ruke polagati (Dj 6,6; 8,17). Obnavljaš me kao što obnavljaš Davidovo kraljevstvo (ἀνορθόω samo još Dj 15,16 i Heb 12,12), izgrađuješ nanovo, podižeš me, ispravljaš i daješ mi jakost (ἀνορθόω pasiv Lk 13,13). To je Božje djelo. I ja s uzdignutim tijelom i uzdignutim srcem sada slavim Boga (Lk 13,13).

Jesam li ja u voditeljskoj službi i iznad drugih sam, koliko ću puta zlorabiti Božju zapovijed protiv ljudskoga zdravlja i spasenja? O strahote, važniji mi je propis i sveti običaj nego izbaviti dušu od đavolskih okova! Razotkrij, Gospodine, moj ledeni oklop licemjerja! Neka mi žestok stid oblije i lice i srce jer sam se postavio protiv tebe (ἀντίκειμαι Lk 13,17)!

Domaću životinju driješim, svoga ljubimca oslobađam uzice i napajam. Koliko mi više valja odriješiti mojega bližnjega! Koliko je potrebnije, vrijednije, doličnije, razvezati podmukao zloćudan čvor koji steže ovu ženu i majku i dobru gospodaricu!? O da, neka i za nju danas bude dan predaha i blaženoga smirenja, dan utjehe i počinka od svih muka kojima ju je Sotona tlačio. Dan je Gospodnji, posvećen. Tvoj je dan, Spasitelju!

Spominješ li hotimice jasle (φάτνη Lk 13,15) da me podsjetiš kako je u početcima tebe majka u jasle položila (φάτνη Lk 2,7)? Upozoravaš na veliku radost koju je onda Božji glasnik najavio (χαρά, πᾶς ὁ λαός Lk 2,10), a ti je sada donosiš cijelom mnoštvu, svima nama (χαίρω, πᾶς ὁ ὄχλος Lk 13,17). Spašena žena slavi Boga, a svi mi veselimo se svim tvojim slavnim djelima.  

26. 10. 2022.

Niko Bilić SJ

Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.