uz današnje Evanđelje: Uzvišenje sv. Križa (14. rujna)
U ovoj noći našega svijeta s pomnjom i čežnjom slušam te jer mi pokazuješ koliko nas je Bog ljubio. Sišao si s neba kao ljudsko dijete, Gospodine, da budeš čovjekov potomak, jedan od nas.
Davno Mojsije je podigao zmiju u pustinji. Očeva je volja da i ti budeš uzdignut tako da nas sve privučeš k sebi (Iv 12,32), tako da upoznamo da ti jesi (8,28). Ja ne mogu, ti jedini uzlaziš na nebo.
Uzdižem svoj pogled, makar grešan i slabošću opterećen, u tvoje visine, do tvojega križa, Raspeti, do tvojega srca probodenoga. Ako tebe motrim, živim; ozdravljam od ujeda ljutice (Br 21,8.9). Daruj mi vjeru, Gospodine, daruj mi da u tvom srcu živim zauvijek, bez kraja, kako žudim, kako se nadam!
Tebe, ljubljenoga – jedinca-miljenika, rođenoga svoga – Otac nam s neba daje. Pokaži mi do u dno moje duše da si k meni poslan. Ja vjerujem u tebe, ne daj mi da odem u propast. Spasitelju, nemoj nas suditi prema našim nedjelima, nego milosrdno spasi sav naš svijet, sve stvorenje! Zato si došao.
14. 9. 2022.
