Sadržaj i aktualna teološka poruka liturgijskih čitanja u 24. nedjelju, god. A: Sir 27,30 – 28,7; Rim 14,7-9; Mt 18,21-35
Danas nam Riječ Božja govori o opraštanju, o pripadnosti i o tome kako je Isus, vječni Sin Božji, radi nas i radi našega spasenja postao sluga. On, Kralj nebeski, samoga je sebe oplijenio.
U Evanđelju apostolski prvak Petar pita o tako važnoj stvari. Doživljavamo povrede i uvrede od drugih, zlo nam čine. Koliko puta im oprostiti ako se kaju i traže oproštenje? Petar je velikodušan. Sedam znači ono što je pouzdano i na što se mogu osloniti. Sedmica je u Bibliji podsjetnik na Božju prisegu kojom je samim sobom prisegnuo ocima da će nam dati obećanu zemlju.
Moć oproštenja
A Isus donosi beskrajno smilovanje i praštanje. U početku Kajinov je potomak postavio krvnu osvetu kao lanac koji se proteže u nepovrat: sedamdeset puta po sedam puta. Gospodin to preokreće u ocean smilovanja: Oprosti 490 puta! Tako oslikava Božje kraljevstvo.
Pregolem je dug prvoga sluge. Ako jedan talent označava oko 6000 radnih dana, odnosno 20 godina staža, tko može prikupiti deset tisuća puta više da vrati dug?
Milosrdni gospodar, a on je kralj, najprije odgovara na onu usrdnu molbu: »Budi velikodušan nada mnom!« Širokogrudno, krajnje nesebično i kraljevski darežljivo oprašta sluzi. Dvostruku mu slobodu daje. Prvo, otpušta mu dug. Drugo, i slugu i njegovu obitelj – ženu i djecu – pušta na slobodu. Nisu prodani.
A sluga, unatoč tome, svome kolegi ne želi oprostiti nadnicu za svega stotinu radnih dana, što je daleko, daleko manje od prvoga duga. Oglušio se na istu onu usrdnu molbu: »Budi velikodušan nada mnom!« Svoga druga, s kojim dijeli službu, baca u tamnicu.
Sada kralj i gospodar i s njim postupa sasvim drugačije. Prije je djelovao sa smilovanjem, sada sa srdžbom. Predaje nemilosrdnoga slugu mučiteljima i traži povrat svega duga.
Poruka je jasna. Ako pritišćeš i progoniš svoga najbližega, sebi ravnoga, kako možeš očekivati smilovanje od Boga koji je iznad svih nas? Ako ja, smrtnik, pozemljar, nemilice utjerujem svoju pravdu, kako će meni moji grijesi biti oprošteni?
Gdje u evanđelju Isus tako žestoko objavljuje božansku pravednost? Kao što gospodar slugu predaje na muke i traži povrat svega duga, tako će Otac nebeski učiniti s nama ako od srca ne oprostimo.
Kome pripadam
Danas slušamo Božju riječ o pripadnosti. Pavao piše Rimljanima bez okolišanja. Jesam li – hvala Bogu – u punini života, prštim li od mladenačke snage i inteligencije, najživljih osjećaja i želja, pripadam Gospodinu, njegov sam. Jesam li već pri kraju i umirem, odlazim s ovoga svijeta, pripadam Gospodinu, Kralju svojemu, njegov sam. Najbolja je to obrana pred krvožednom tragikomičnom agresijom na identitet djece i mladih. Najbolji je oslonac u spolnom samoodgoju, gdje nam je svima potrebna potpora, obraćenje, izlječenje i utjeha za naše rane i patnje.
Zašto je gospodar najprije otpustio dug? Zato što je to njegov sluga, njegov rob. Kralj mu kaže: »Opraštam ti jer si moj! Povezani smo. U srce me diraš, tako puno mi značiš da se u meni rađa najdublja sućut, privrženost, solidarnost. Ganut sam i sve ti otpuštam.«
I ti tako prema svome kolegi postupi! Tvoj je. Jednoj zajednici pripadate. Isti život dijelite.
Petar će oprostiti ne nekom nepoznatom, dalekom tuđinu, nego svome bratu. Brat se ogriješio o njega. Svatko od nas treba bratu oprostiti. Tvoj je, tebi pripada. Zajedno ste. Pusti neprijateljstvo i mržnju! Osvetu prepusti u Božje ruke.
Ovaj osjećaj pripadnosti prodire do granica smrti. Apostol neuvijeno tumači. Isus je baš zato umro i uskrsnuo da budemo njegovi i kad živimo i kad umiremo.
Sveta Žrtva Kristova
Današnja Božja riječ govori o toj Gospodinovoj presvetoj Žrtvi.
»Ne osvećuj se«, opominje mudri Sirah, »jer će ti se Bog osvetiti!« Ispravlja naše bolesne osjećaje i ustrajna kvazikulturna naklapanja o nužnosti i svetosti osvete. »Misli na konac svoj, sjeti se raspadanja!« poziva Sirah. Nestali mladić Tomislav u Španskom pronađen je mrtav prije nekoliko dana. Strašan potres u Zagrebu i Petrinji, i pokojna Anamarija, virus i pandemija sa svime onime što ona jest i što nije, oluja ovoga ljeta, a još više najnovije strahote u Maroku i Libiji pokazali su nam još jednom kako smo krhki i kako nam je smrt blizu.
Mlade ljude upravo u gimnazijskoj dobi mogu životno ugrožavati vlastite unutarnje muke u dubini duše, ili neka stara ili nova bolest ovisnosti. Zato nam je još bliži Kristov križ i njegovo probodeno Srce koje i danas slavimo na oltaru.
Zašto je Isusova pouka o gospodaru i njegovim slugama toliko prodorna i vjerodostojna? Zato što se sam Gospodin, Krist Kralj, pretvorio u slugu. Odrekao se božanskoga veličanstva. Ponizio se i postao rob.
Zna on o čemu govori kad spominje tamnicu i mučenje jer sam će biti uhićen kao razbojnik, njega će predati mučiteljima. Zbog njegove žrtve pomirnice, Bog nam oprašta grijehe. Svojom mukom posvetio je naše muke, a svojim uskrsnućem dokazao nam je da smo njegovi.
Svoju božansku moć da bude milosrdan, da se smiluje, da ima strpljenja, da široke ruke sve oprosti po ovoj žrtvi dodjeljuje i nama da mi budemo milosrdni i strpljivi, puni smilovanja, da nesebično, kraljevski, opraštamo.
