uz današnje Evanđelje: srijeda 23. tjedna
Iz prošle godine, dotjerano. Jesu li ovako mogli govoriti Isusu kad im je objavio čuvena blaženstva i jao u Lukinu evanđelju? Mrvica s Gospodareva stola na našemu Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za smirenje i utjehu, za prikupljanje snage, za još dublje razumijevanje i primjenu Evanđelja, za čitanje i slušanje:
Silaziš danas, Učitelju božanski, u ovu našu nizinu. Prema nama dižeš svoje svete oči. Vidiš naše siromaštvo. Sretni smo kad uživo osjećamo da je Bog kralj. Na njega se oslanjamo. Tvoje oči vide koliko sada trpimo glad. Koja milina kad nas Otac nebeski nasiti! Gledaš naš sadašnji plač i najavljuješ nam blažen osmijeh koji dolazi ne zato što zaslužujemo nego jer ti želiš da tvoja radost bude u nama.
Tebe smo, Isuse, mi ljudi mrzili, isključili. Psujemo te i odbacujemo kao zločinca. Kad se to nama zbog tebe dogodi, kad ljudi s nama postupe kao što su njihovi roditelji prema prorocima postupili, pozovi nas na radost. Ti nam darivaš dan za razigrano poskakivanje jer Bog ima za nas veliku plaću.
Podigao si oči prema meni i vidiš koliko tražim utjehu u bogatstvu. Upozori me, prodorno, žurno, žestoko! Joj meni: Jesam li sada sav pun, doći će dani silne gladi kad nam te ugrabe, Zaručniče, kad više ne bude ni riba ni kruha koliko bismo htjeli.
Jao, ako se ovaj čas obijesno smijem jer ću gorko oplakivati i sa suzama žaliti što te svojim grijehom na križ razapinjem.
Jao, jao kad mi svi uokolo po ljudsku govore da sam lijep i dobar. Spasi me, Gospodine, ne daj mi da budem lažan prorok!
7. 9. 2022.
