Sadržaj, značenje i poruka liturgijskih čitanja na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije – Veliku Gospu: Otk 11,19a; 12,1-6a.10ab; 1 Kor 15,20-27a; Lk 1,39-56
Poslušajte:
Zašto je Gospa – velika? Vrijedi li ovo danas, u godini Gospodnjoj 2023., u trećem tisućljeću kršćanstva? Zrnce s našega Filozofsko-teološka instituta, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu i Fakultetu filozofije i religijskih znanosti na Sveučiištu u Zagrebu, #outreach za predah i smirenje, za još dublje otkrivanje kakvu ulogu ima Majka Isusova, za čitanje i slušanje:
Na Veliku Gospu slavimo ono čemu se nadamo i što priželjkujemo: nebesku radost kod Boga. Bog, koji jedini to može, Majku Mariju oslobodio je unaprijed sve težine grijeha, pa ju je zato odmah dušom i tijelom uzeo k sebi. A mi s povjerenjem i očekivanjem opet upravljamo oči na Jaganjca Božjega, velikoga Sina Velika Gospe koji svojom žrtvom oduzima naše grijehe i dariva nam nov početak, otvara i nama vrata vječne radosti.
Kakva je Velika Gospa? Evanđelje opisuje kakva je to osoba, koja je to žena? Njezin glas, njezin pozdrav dopire do djeteta koje živi u majčinoj utrobi i donosi mu veselje. Dijete razdragano poskakuje (σκιρτάω Lk 1,41.44) kao što će Učitelj jednoga dana pozvati da se mi radujemo i poskakujemo zbog naše velike plaće na nebu (σκιρτάω Lk 6,23).
Dolazak Marijin čini čudo. Elizabetu Bog napunja svojim Duhom Svetim (Lk 1,41). Ono što će se s apostolima dogoditi, kad budu postojano čekali u molitvi nakon Kristova uskrsnuća, zbiva se već sada. Isti Luka evanđelist istim riječima opisuje (Lk 1,41; Dj 2,4). Ispunja ih Duh.
Kad Marija dođe, Elizabeta prepoznaje da je pred njom Majka Gospodinova (Lk 1,43), da je pred njom vjernica (Lk 1,45). Velika Gospa je osoba koja svojom pojavom čini da spoznamo tko je ona.
Nesebično se daje sa svom toplinom svojega mladenačkog srca u običnim ljudskim, ženskim, majčinskim poslovima kao potpora trudnici Elizabeti – ne dan-dva, ne tjedan-dva, nego puna tri mjeseca (Lk 1,56), sve do termina Ivanova rođenja (»šesti mjesec« Lk 1,36). Tu je, pomoći će dragocjenom, vrijednom pomoći pri kojoj će i sama, kao majka, prevažne stvari naučiti za dijete koje pod srcem nosi.
Kakva je Velika Gospa koja evo i danas u 3. tisućljeću privlači tolike hodočasnike koji žuljevite i mukotrpne kilometre po vrelini i po studeni prelaze da dođu k njoj? Tko je ona da u ovom našem svijetu, koji nema velik mar za Boga, imamo i državni blagdan njoj posvećen, dan odmora i slavlja? Dobro je rekla: i ovaj naš izubijan, naopak naraštaj naziva je blaženom (Lk 1,48).
Velika Gospa je osoba čija duša veliča Boga, ne sebe samu (Lk 1,46), a silni Bog na njoj čini svoja velika djela (1,49). Njezin duh ispunja kliktaj najveće sreće jer je doživjela da je Bog njezin Spasitelj (ἀγαλλιάω Lk 1,47). Kolo te ushićene radosti koje je započelo Krstiteljevim dolaskom (ἀγαλλίασις Lk 1,14), u koje se on sam uključuje već u utrobi svoje majke Elizabete (ἀγαλλίασις Lk 1,44), nastavlja se u Mariji, da napokon do svojega vrhunca dođe kad sam Gospodin, Sin Božji, usklikne u Duhu Svetom da zahvali Ocu, Gospodaru neba i zemlje (ἀγαλλιάω Lk 10,21).
Velika Gospa je ponizna sluškinja, robinja, svjesna svoje neznatnosti (Lk 1,48). Ali prepoznaje također da je na nju Bog pogledao kao što je davno u počecima vidio svoj narod u Egiptu (ראה + עני »pogledati neznatnost« Izl 3,7), kao što je poslije pogledao na nevolju Samuelove majke Ane (ראה + עני »pogledati neznatnost« 1 Sam 1,11).
Što mi u Očenašu molimo, to Velika Gospa čini: sveti ime Božje (Lk 1,49).
Njezin pogled proteže se od naraštaja do naraštaja onih koji bogobojazno žive i ona vidi kako je nad svima njima Božje smilovanje (ἔλεος Lk 1,50). Velika Gospa svojim umom zahvaća povijest i sjeća se otaca kojima je Bog dao svoje obećanje (Lk 1,55)
Velika Gospa vidi kakvi su Božji mišići kad raspršuje naš mentalitet oholosti i umišljenosti (Lk 1,51), kad silnicima oduzima vlast iz ruku (Lk 1,52).
Marija vidi kako njezin Sin nebrojeno mnoštvo hrani kad zahvali i razlomi kruh. Prepoznaje onu životnu prazninu koju bogataš u sebi nosi ako je samo na svoje bogatstvo pohlepno, tvrdo usmjeren i njemu se klanja (Lk 1,53).
Velika Gospa svjedoči i zagovara nas, kad Bog nas danas prihvaća, svoj novi Izrael, svoju Crkvu jer pamti svoje smilovanje (ἔλεος Lk 1,54). Marija gleda na Abrahamovo potomstvo koje živi od Božjega obećanja. Već tada, pred rođakinjom Elizabetom, gleda na vječnost (»dovijeka« Lk 1,55) u koju ju je onda Bog dušom i tijelom uzeo.
Tako je ona postala Velika Gospa, veliko znamenje na nebu – nova Eva koja već kod porođaja trpi napad betlehemskoga zmaja kad za njih nema mjesta u svratištu, trpi napad zmaja Heroda koji daje pobiti nevinu dječicu. Ali Bog joj pripravlja sklonište, najprije naporno, zahtjevno u Egiptu, pa u Nazaretu, pa u rukama ljubljenoga učenika pod križem, pa potom smireno među učenicima koji su bili jednodušni u molitvi, i napokon slavno, u nebesima, kod sebe, kad je njoj poniznoj podario ono pravo uzvišenje i uzdignuće (»uzvisi neznatne« Lk 1,52) koje joj nitko neće oduzeti, koje ostaje zauvijek. Prvina, prvi prinos Bogu jest Krist (ἀπαρχή 1 Kor 15,20.23), njezin Sin, a odmah potom dolazi ona koja je sva Kristova (τοῦ Χριστοῦ 1 Kor 15,23).
15. 8. 2022.
