Aktualan primjer Blažene Djevice Marije
Poslušajte! (Andja Jakovljević)
Navrh zagrebačke gore stoji neobično lijepa i privlačna kapelica Majke Božje Sljemenske. U pjesmi toliko popularna i posvuda prisutna Kraljica Hrvata u toj se crkvi slavi. Planinar i izletnik koji se uspne u visine podsjeća na Blaženu Mariju koja – kako Evanđelje pamti – »pohiti u gorje« (Lk 1,39). Ondje, u visinama, bolji je i dublji pogled na vlastiti život i na svijet. Na gori čovjek po naravi smiruje svoje oko i svoju misao zato da se osvrne oko sebe, da promotri i vidi. Od davnina su u Bibliji vrhunci planina mjesto za iskren i plodan susret s Bogom koji ulazi duboko u dušu.
Poznajemo izvještaj iz Evanđelja koji je ušao i u dnevnu molitvu »Anđeo Gospodnji« (Lk 1,26–38). Skrovit događaj u nazaretskoj kućici dubinsko je mistično iskustvo koje Blažena Djevica Marija ne čuva ljubomorno za sebe, nego odmah polazi k svojoj rođakinji. Velik dar Božji koji je utješio njezino biće, čudesan govor nebeskoga glasnika koji je mudra Djevica znala čuti i razumjeti, ona ne će sebično zakopati – kao upropašten talent – nego polazi u svijet, iz Galileje u Judejsko gorje. Dar koji Bog daje dar je za zajednicu, ne za pustopašni individualizam.
Danas smo svi svjesni kako živimo u ubrzanu vremenu. Zajedno sa suvremenom tehnikom i komunikacijom koja povezuje cijeli svijet događaji se brzo smjenjuju. Ne možemo ih pratiti. Ritam života je žustar. Traže se reakcije i postupci u hitru, najbržemu tempu. Odmah! Gospodinova službenica iz Nazareta uzor je i učiteljica u tome. Poslušavši čudesnu objavu, zakriljena silom Svevišnjega koja se spustila na nju, ona žurno kreće. Brzo kroči k Elizabeti koja već šest mjeseci nosi dijete pod srcem. Bit će joj Marija na raspolaganju i na pomoć sve do rođenja Ivana Krstitelja. »Ostade tri mjeseca s njom«, bilježi Evanđelje (Lk 1,56).
To je brza reakcija! Čula je vijest o rođakinji u drugomu stanju i polazi. Aktivirajući se, i sama će se valjano okoristiti jer će uz Elizabetu naučiti što znači čekati – i roditi – dijete. Na prekretnici povijesti, kada se spremamo formalno-pravno pristupiti golemoj uniji europskih država, Blažena je Djevica voditeljica i izvrsna pratnja. Valja se aktivirati i sudjelovati. Ona ne ostaje izolirana u svojemu nazaretskom domu. Bijeg i sebično zatvaranje ne nude budućnost. Treba brzo reagirati kao što ona ustaje i hiti u gorje (Lk 1,39). Treba svim srcem tražiti da se ostvari Božja volja kao što je ona tražila: »Neka mi bude po riječi tvojoj!« (Lk 1,38). Ta dva putokaza: brza reakcija i sklad s Božjom voljom, koji se odražava u savjesti, spasonosna su pouka Blažene Djevice za naše vrijeme. Na ulazu u Europsku uniju gledamo na Marijin sveti aktivizam.
U naše se vrijeme osjeća kako je čovjek više nego prije željan i potreban duhovnosti. Današnji Europljanin, bombardiran poslovnim, trgovačkim i političkim reklamama, čezne za ljudskom dubinom. Od plitkosti smo umorni, površnost nam nije dosta. Nagriženi smušenošću, zamućena uma, vapimo za bistrinom i jasnoćom. Čeznemo za dubinskim iskustvom i ljudskom toplinom. U gorljivoj utrci za novcem i uspjehom, za užitkom i zabavom, pred čovjekom zgažene, izudarane i izgubljene nutrine, jasno je: traži se srce. I u ovome je, gle, Blažena Djevica Marija spasonosan putokaz i sveta učiteljica! Evanđelje – znamo – dvaput svjedoči kako je u svojemu srcu čuvala događaje i promišljala o njima. Pohranjivala je u srce izgovorene riječi (Lk 2,19.51).
Dok zapadni čovjek s nekim udivljenjem i plahom željom gleda daleko na Istok, istežući se za poukom i rješenjem, Marijina duhovnost otrježnjuje i tješi. Ovdje, u vlastitoj predaji i stoljetnoj kulturi, u našemu bliskom i znanom svijetu postoji vrhunska duhovna škola, zaboravljena i zanemarena disciplina na najvišoj razini i s maksimalnim rezultatima. Čežnja za dalekim Istokom nije potrebna. Ovdje, u poznatomu, iskušanom okrilju kršćanske vjere Marijin je put. Ona u sebi motri i duhovno rasuđuje što je doživjela. Savjest svijetli i pokazuje što se zbiva s njom. Ona u srcu čuva događaje iz Kristova života – čudesna otajstva od Boga zacrtane čovječnosti – promišlja o njima i hrani svoju dušu. To – i samo to! – pravi je put u dubinu. Tako se dolazi do zdrave meditacije i kontemplacije. To je put do božanskoga Sunca koje jedino može istinski prosvijetliti ljudsku narav.
Marijin put dovodi je do toga da postaje velika utjeha. Gdje je Blažena Djevica na dan slavnoga početka? Gdje je Majka Isusova na rođendan Crkve kada apostoli u snazi Duha izlaze iz svojega zatvorenog prostora i navješćuju Božja djela tako da ih svi razumiju? Nije ona u prvomu planu, nije obasjana svjetlima pozornice. Ne osvaja, ne ističe se. Ona je u duhovnomu središtu. Zbog svoje duhovnosti bila je kadra ostati uz Isusa i kada je bio razapet. Slično tako nakon Uskrsa apostoli osjećaju da Majka Gospodinova čuva tajnu koja njoj daje snagu i dubinu, a uokolo zrači. Dva desetljeća ranije, nakon tri dana potrage, pronašla je Sina među hramskim učiteljima. Nakon razapinjanja i groba opet je trećega dana susrela tajanstvenoga, proslavljenog Pobjednika, jačega od naše izdaje i mržnje, osude i ubojstva, jačega od ljudske smrti. Taj je susret toliko skrovit da ga Pismo ne bilježi, ali on ispunja njezino srce i apostoli oko nje to osjećaju. Ona im je pratnja u molitvi, ona im je oslonac u vjeri. Majka, na koju je već u početku sišao Duh Sveti, zajedno s njima moli darove Duha i dočekuje ih. Povučena, u pozadini, ali ne beznačajna i neaktivna, nego u duhovnomu središtu s pravom se zove Majka Crkve.
(8. 2. 2012.)
