Uz današnje Evanđelje: subota 18. tjedna
Hvala Bogu, najnovije! Mrvica s Gospodareva stola na našemu Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za smirenje i utjehu, za još dublje razumijevanje i primjenu Evanđelja, za čitanje i slušanje:
Ja sam to, Gospodine! Kad usred noći ne mogu spavati, kad se s teškim, čudnim osjećajima iznenada budim, mjesečarim. I pun mjesec djeluje na me. Kako često, poput tvojega naroda u pustinji, kao pozemljar nejasno lutam. Ako nemam duhovnoga svjetla, bludim. Kad se loše osjećam, trpim.
U mnoštvu sam kojemu dolaziš. Pripadam ovom rodu nevjernom i naopakom. Nije ti lako s nama. Još nas moraš trpjeti. Ali to s božanskom ljubavlju činiš, Sine Očev, ljubljeni, milino Božja!
Blago meni kad imam oca koji te prepoznaje! Pred tobom se klanja i priznaje da si Gospodin. Moli za me da mi se smiluješ, da iskažeš na meni svoju dobrotu (usp. Lk 1,72), svoje milosrđe (usp. Lk 10,37). Bio me doveo učenicima ali me oni nisu mogli izliječiti jer imaju premalo vjere. Niti kao sjemenku, ono zrno gorušice kojemu je kraljevstvo Božje nalik kad iz sićušnoga zrna golema biljka izraste. A da imaju, sve bi mogli. Nema toga što bi im bilo nemoguće. Potvrđuješ, “Amen” – kažeš.
Blago meni kad su me k tebi doveli. Na tvoju riječ ovdje sam. Ti vidiš što je. Prepoznaješ kao stvari stoje. Demon me opsjeo. Uvukao se u moj život, u moje biće, pa me sapinje i muči, pritišće i progoni, ruje i rovari, steže i lomi, kida i trga. Guši. Dušu mi obavija i natapa nezadovoljstvom. Vuče u propast. Baca me u poplave i požare. Želi me smrviti.
A ti s autoritetom, uz prijetnju, zapovijedi! I zloduh će izići, pustiti me. Na dar ću, evo, primiti božansku terapiju! Srce mi se liječi. U srži ozdravljam. Svojom riječju ti, Gospodine, cijelu planinu s moje duše uklanjaš.
