Krstitelj – mučenik (Mk 6,17-29)

Caravaggio, Smaknuće Ivana Krstitelja (1608.), konkatedrala sv. Ivana, Valletta, Malta

Kod svih mučenika slavimo njihov rođendan za nebo. A Ivan Krstitelj je i u mučeničkoj smrti Preteča Kristov. Evo u novom, popravljenom i proširenom izdanju razmišljanje o izvještaju u Markovu evanđelju, o Evanđelju bez Isusa:

Poslušajte, preuzmite na Audio.com

Krstitelj – mučenik (Mk 6,17-29)
Krstitelj – mučenik (Mk 6,17-29); Ilustracija: Caravaggio, Smaknuće Ivana Krstitelja (1608.), konkatedrala sv. Ivana, Valletta, Malta

Što je radosna poruka Božja za nas u ovom Evanđelju Mk 6,17-29 o mučeničkoj smrti asketskoga junaka, sveca i pustinjaka, rođaka i Preteče Isusova Ivana Krstitelja koji je žestoko propovijedao obraćenje? Kakvo je to Evanđelje kad u njemu ni Isusa nema? Je li možda spasonosna poruka u tome da Sveto Pismo ne zatvara oči, ne glumi i ne uljepšava, nego iskreno gleda na naš svijet u koji Otkupitelj i Spasitelj dolazi? To je Isusova Galileja, u kojoj se slavi rođendan (Mk 6,21).

Ovo evanđelje govori nam o razaranju obitelji (Mk 6,18), o srozavanju političke vlasti (6,26) i o zajednici Ivanovih učenika koji definitivno ostaju bez Učitelja (6,29). Dostojno polažu njegovo tijelo u grob.

Herod, galilejski kralj, imenjak onoga koji je već kod rođenja podmuklo htio smaknuti Isusa, čini grijeh protiv devete Božje zapovijedi (Izl 20,17; Pnz 5,21). Poželio je ženu bližnjega svoga – ne tek nekoga bližnjega, nego rođenoga brata Filipa. Griješi Herod protiv šeste Božje zapovijedi koja čuva brak i zahtijeva: “Ne čini preljuba!” (Izl 20,14; Pnz 5,18). Razara bratovu obitelj. Živi s njegovom ženom (Mk 6,17).

Evanđelje nas vodi do toga da otkrijemo tko ili što vuče konce i pokreće stvari. Herod je zbog Herodijade bacio Krstitelja u tamnicu (Mk 6,17). Čovjek, slomljen u sebi, podsjeća nas na Pilata koji triput ponavlja da na njemu ne nalazi krivice, ali ipak osuđuje Isusa. Za Heroda Ivan je pravednik svetac (Mk 6,20), ali ipak ga stavlja u zatvor. Godilo mu je slušati njegove zahtjevne riječi koje su ga vodile da si postavlja teška pitanja, ali bojao se Ivana (Mk 6,20). Nosi Herod titulu kralja. Ima moć nad velikašima, tisućnicima, prvacima (Mk 6, 21), i nad tamničarima i nad krvnikom (6,27). Ali kormilo preuzima jedna djevojčica.

Herod vlast primjenjuje tako da saziva rođendansko slavlje. Je li se slična muška, ali i – o grozote – pedofilska žudnja javila u njemu kad gleda djevojčicu krasoticu, slatkoga tijela i umilnih pokreta, koja bi trebala biti njegova kćerkica ali nije (Mk 6,22)? Tipično za nezrela i nesređena vladara brz je u pretjeranom obećanju: “Štogod zatražiš, dat ću ti!” (6,23). Mali galilejski Herod sebe umišljeno stavlja na razinu silnoga Perzijanca Ahasvera, koji je vladao nad više od stotinu i dvadeset satrapija od Indije do Etiopije (Est 1,1), i na brzu ruku obećava pola svoga kraljevstva (Est 5,3; 5,6; 7,2; Mk 6,23). Griješi Herod i protiv Kristove zapovijedi: “Ne kunite se! Vaša neka bude samo Da, odnosno Ne!” (Mt 5,37).

Djevojka pak, rastrgane nutrine, nema roditeljskoga oslonca. Raspršila se u pukoj vanjštini. Milim plesom oduševljava uzvanike, zabavlja, ali nema ona svoje Ja, nego ide majci (Mk 6,24). Razdor obitelji, koja to nije, posve je očit.

Evanđelje razotkriva dušu kraljice Herodijade koja je očito iz svojih razloga otpočetka sudjelovala i pristala na preljub sa šogorom. Ali osjeća ona da je grijeh proždire iznutra i Krstiteljev zov na obraćenje ona u sebi pretvara u krajnju mržnju prema njemu (Mk 6,19). Želi ga maknuti, izbrisati ga, da ga nema.

Starozavjetna Judita bespoštednom je agresoru glavu odrubila i tako omogućila da Bog njezinom rukom donese spas Izraelu (Jdt 8,33; 13,14). A novozavjetna Herodijada, kad gleda ubijene oči Krstiteljeve na pladnju, zasigurno osjeća da ništa nije riješila. Tek Isusova smrt i uskrsnuće postat će temelj za pravo obraćenje i novi život!

Herod, umjesto da se brine za život naroda pod upravom Rima, daje se voditi uzavrelom strašću, jelom i pilom, obzirom pred sustolnicima. Ide protiv samoga sebe!

Razori obitelj, razorio si državu! Sveti Preteča bijedno stradava zbog plitke obiteljske spletke i hira vlastodršca jadnika. Preteča je Kristov i u mučeničkoj smrti.

Dopustimo danas svetom Evanđelju da i nas do dna razotkrije, donesimo sav naš svijet da ga Božji pogled razgoliti i sasvim raspozna. Jer gle, dok je Krstitelj vatreno zahtijevao potpun zaokret i žurno odbacivanje svakoga grijeha, Isus, Sin Božji, svojom nam dragovoljnom žrtvom donosi silinu smilovanja, otvara nam beskraj Božjega milosrđa koje jedino može izliječiti, u korijenu popraviti, iz temelja nanovo sagraditi, spasiti.

Niko Bilić SJ

Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti

Jedan komentar:

  1. Carmen Verlichak

    Gracias, muy profundo

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.