uz današnje Evanđelje: četvrtak 8. tjedna kroz godinu; 30. nedjelja (god. B)
Hvala Bogu, novo izdanje. Je li ovako mogla izgledati Bartimejeva usrdna molba? Vjera nije neka njegova magijska sila, nego je to ono povjerenje i očekivanje, ono pouzdanje s kojim je Gospodina zazivao i k njemu došao, i svoju jasnu molbu iznio. S našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenoga s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za predah i prikupljanje snaga, za još dublje upoznavanje i primjenu Kristova Evanđelja, za čitanje i slušanje:
U mraku sam, Gospodine. Ne vidim. I cijeli svoj krhak, kratak ljudski život prosim. Prosjak sam (προσαίτης Mk 10,46). Tražim što mi je za život potrebno. A ti polaziš iz mojega grada na svom putu u Jeruzalem, i s tobom tvoji i silan svijet.
Dobar je mrak jer izvrsno mogu osjetiti kakvim otkucajima moje srce kuca, kako mi duša diše, koliko je oronula, usahla, jadna. Kakva je moja bijeda! Ne vidim put. Kamo ću!? Što ću!? Živo žudim za tvojim svjetlom. Dobar je mrak jer me uči pažljivo slušati. I ja čujem da si to ti, Nazarećanine Božji, Isuse (Mk 10,47)!
I vičem iz najdublje ljudske krize, bolnim krikom (2x κράζω Mk 10,47.48). Mnogi od tvojih, premda su s tobom i tebe prate, kore me, prijete, opominju da šutim (48). Ali ja ću opet još jače, svim srcem zavapiti, jauk neka jekne. Usrdna, vruća molba još je glasnija: Pomiluj me! Ražali se nada mnom! Imaj samilosti sa mnom! Božji i ljudski sine, Sine Očev, Davidov potomče, Mesijo! Tebi vičem onako kako će Crkva kroz vjekove moliti, opet i opet: smiluj mi se (Mk 10,47), smiluj mi se (10,48)!
Tvoja riječ čuda čini. Koji su me maločas priječili, ušutkivali (Mk 10,48), sada su tvoji glasnici (10,49). Bodre me, prenose tvoj poziv. Svojom me riječju dižu, vode me k uskrsu.
U meni slap sjajnog osjećaja, nezaustavljiva milina i ushit. Je li to od silne radosti jer mene zoveš!? Ne treba mi ogrtač, evo me na nogama, dolazim k tebi (Mk 10,50).
A ti mi objavljuješ novu čudesnu tajnu s neba. Mi tražimo tvoju volju, s pravom se podlažemo Božjoj odluci. Tako nas učiš da molimo. Ali mene sada pitaš za moju volju. Velikodušno, milosrdno u božanskoj mjeri želiš mi učiniti kako ja hoću (Mk 10,51). Neka bude moja volja!
Kolika je milost za mene da tebi mogu predati svoje sljepilo. Jedno je što mi je potrebno, jedna je nakana za kojom idem: Daj mi da vidim (Mk 10,51)!
Govorim ti, uz provalu veselja i oduševljenja, onako kako će ti se Magdalena na Uskrs obratiti: “Rabbuni!” (Mk 10,51; Iv 20,16). A ti gledaš moju vjeru (πίστις Mk 10,51). Ti mi daješ da više nisam pokraj puta (Mk 10,46), nego na putu s tobom (10,52).
Daruješ mi očinji vid, daješ da moje oko bude svijetlo (usp. Mt 6,22) i zato te, spašen (σῴζω Mk 10,52), mogu slijediti na tvojem putu u sveti grad Božji, na putu do tvoje Pashe, do tvojega Izlaska koji se ondje ima ispuniti (usp. Lk 9,31).
24. 10. 2021.
