Molitva s Elizabetom i Zaharijom (Lk 1,57-66.80)

Uz današnje Evanđelje: Rođenje Ivana Krstitelja

Andrea Sacchi, Rođenje Ivana Krstitelja

Po cijelom našem kraju priča se kako je u svećenik u hramu imao viđenje, kako je par u poodmakloj dobi dobio dijete, kako su mu dali neočekivano, novo ime. Tebi pripravljaju put.

Hvala ti, Gospodine, što si učinio na meni velika djela svojega milosrđa. Hvala na čudesnom daru roditeljstva i na strpljivosti s kojom mogu dočekati pravi čas. Najprije valja bdjeti od onoga dana kad je Gabriel donio radosnu vijest svećeniku kod kadionoga žrtvenika. Zatim treba promatrati i pratiti kako tvoj posvećeni odabranik duhovno jača sve dok ne dođe njegov dan da se pokaže pred cijelim tvojim narodom.

Evo ih, moji bližnji, moj rod, moji susjedi sa mnom se raduju. Ovdje smo da izvršimo Zakon, da dijete primi trajni znak Saveza s tobom; da mu dadnemo ime jer to je jedna od prvotnih zadaća po kojoj sam čovjek – na tvoju sliku.

Radosni u slavlju ljudi oko mene očekuju redoviti običaj, uobičajen slijed s oca na sina. Tijek na koji smo navikli.

Daj mi da s ocem Zaharijom i ja pažljivo poslušam i dobro zapamtim riječi tvojega anđela koji otpočetka objavljuje ime djeteta! Daj mi da s majkom Elizabetom znam uspostaviti kontakt i sporazumjeti se i kad nijemost vlada! Mama i tata, muž i žena složno se drže Božje riječi. Što majka kaže, suprotstavljajući se očekivanju, to otac napismeno potvrđuje. Dijete je Ivan. Zove se tako jer si ti, Gospodine, milostiv. Iskazao si smilovanje.

Ponizno ću se i ja diviti. Sa svetim strahom ispitivat ću u svom srcu što li će biti ovo dijete: polazi pred tobom, pred tvojim licem da ti pripravi put.

Ponizno ću i ja dočekati sa svećenikom Zaharijom ovaj radostan čas da otvoriš usne moje i moja će usta naviještati hvalu tvoju.

Daj i meni svoju ruku, ruku jaku koja je od početka – uzdignuta, snažna, mišica ogoljena – izvela tvoj narod iz Kuće ropstva u slobodu; ruka utjelovljena koju ćeš položiti na drvo križa i dopustiti da bude čavlom probodena!

Podari mi da zajedno s roditeljima i ja izvršim onaj presudan zadatak. Omogućuju da njihovo dijete raste.
Stvari svoju ruku na mene, ti budi moja duhovna snaga!

Niko Bilić SJ

Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.