Rječnik, sadržaj i teološka poruka liturgijskih čitanja na svetkovinu Presvetog Trojstva (god. B):
Izl 34,4b-6.8-9; 2 Kor 13,11-13; Iv 3,16-18
Poslušajte, preuzmite na Audio.com
Kako je to u našoj obitelji? Da li se kod pozdrava poljubimo? Je li kod nas doma običaj da – pogotovo ako se duže nismo vidjeli – pri pozdravu dadnemo poljubac jedni drugima? Cjelov – reći će stari uzvišenim jezikom lijepe književnosti. O tome govori sv. Apostol na kraju svoga pisma Korinćanima (2 Kor 13,12) jer im sada svima piše kao djeci istoga roditelja. Svi su braća i sestre u jednoj obitelji. Na isti način Pavao će pisati već u svojoj prvoj i najstarijoj poslanici koju šalje u nama dobro znani i s nama povijesni povezani Solun (1 Sol 5,26). Piše tako i Rimljanima (Rim 16,16), a tako i u onom prvom, ranijem pismu koje je već poslao Korinćanima (1 Kor 16,20). Prva Petrova poslanica preuzima: »Pozdravite jedni druge poljupcem ljubavi!« (1 Pt 5,14).
O poljupcu govori sam Isus. primjerice, kad kori farizeja Šimuna: »Poljupca mi nisi dao, a ova žena – s puno ljubavi, u suzama, – ne prestaje mi noge cjelivati« (Lk 7,45). Govori Isus i Judi o poljupcu koji, evo, može biti lažan, izdajnički, preljubnički (Lk 22,48). Najdraže nam je napokon kad Isus u slavnoj priči opisuje kako milosrdni otac svoga razmetnoga sina s ljubavlju prima natrag, grli ga i ljubi (Lk 15,20).
Je li pretjerano promatrati kako je Duh Božji, Duh Sveti, poljubac između Boga Oca i Boga Sina? Duh je svet, radostan, milostan, vječan pozdrav kojim pozdravljaju jedan drugoga. Najbolje uporište za ovakvo shvaćanje možemo naći kada kod nšaega sv. Jeronima u latinskom prijevodu Poslanice Korinćanima čitamo da je zajedništvo Duha Svetoga komunikacija (communicatio 2 Kor 13,13 Vg.). Zaista, kad Otac s neba, kod Isusova krštenja proglašava »Ti si Sin moj, u tebi je moja milina!«, evo Duha koji na tjelesan način silazi (Lk 3,22). Kad Isus Ocu istom riječju odgovara: »Da, Oče, tebi je tako milo!«, onda Isus slavi Oca u Duhu Svetom (Lk 10,21).
Apostol poziva živu Crkvu korintsku: »Tješite se!« (παρακαλέω 2 Kor 13,11) i pritom govori baš o onome što je narav Duha Tješitelja (Iv 14,16.26; 15,26; 16,7). Traži da u njima bude isto, zajedničko razumijevanje, isti razbor i način prosuđivanja (φρονέω 2 Kor 3,11). Pa nije li to ona sloga, ista misao, onaj zajednički Duh koji povezuje Boga Oca i Boga Sina, u kojemu su jedno? Mir na koji Pavao poziva da ga aktivno njeguju (εἰρηνεύω 2 Kor 3,11), nije li to sveti mir koji između sebe uživaju Otac i Sin, duh kakav vlada među njima – Duh Sveti?
Je li Duh ona ljubav o kojoj Isus govori Nikodemu? Bog ljubi ovaj svijet koji je stvorio (Iv 3,16). Štoviše ono pouzdanje i povjerenje kojim se Isus, Sin Božji, za cijeloga života u svemu oslanja na Oca svojega i Oca našega koji je na nebesima, to je Duh Sveti. S istim povjerenjem i pouzdanjem Otac vječni zna da se u svemu može osloniti na Sina. Takvu vjeru sveti Učitelj nama nudi. Tko vjeruje u jedinorođenoga Božjega miljenika kojega nam Otac daje, taj ne ide u propast, nego ima vječni život (Iv 3,16). Tko tako vjeruje, ne ide na sud, a tko ne vjeruje, već mu je izrečena presuda (Iv 13,18): ne vjeruješ da nam se Dijete rodilo, da nam je Sin darovan, Savjetnik divni, Bog silni (Iz 9,5).
U davnim, dalekim početcima Bog je od praoca Abrahama tražio da svojega Izaka, jedinca svoga ljubljenoga, dugo i željno iščekivanoga, prinese kao žrtvu (Post 22,2). Bijaše to samo ispit, kušnja. Isus, Učitelj, u smirenom, zaštićenom prostoru noći tumači farizeju, prvaku, izraelskom učitelju Nikodemu kako sam Bog sada stvarno daje – žrtvuje – jedinca svoga, ljubljenoga, u kome mu je sva milina (Iv 3,16).
Kao što je u prapočetku Bog u svom božanskom zajedništvu sama sebe poticao i pokrenuo: »Načinimo čovjeka!« (Post 1,26), tako sada Boga iznutra pokreće njegova ljubav prema svijetu koji stvorio. Mi, nakon potresa i poplava, uz klimatske promjene, osobito smo pozorni na evanđelje o svijetu. U biblijskom jeziku to je kozmos – svemir, sve stvorenje – taj veliki svemirski sat koji zapravo zapanjujuće točno otkucava i ustrajno funkcionira. Sin Božji, apostol Očev, poslan je spasiti svijet, ne suditi mu (Iv 3,17).
Onda, u vrijeme Izlaska, na ishodištu narodne povijesti, izbavitelj, Božji sluga Mojsije postupno je sve dublje ulazio u spoznaju Boga Oca. Pred gorućim je grmom bio samo skinuo obuću na svetom tlu (Izl 3,5), a sada, po drugi put na svetoj gori Sinaju, on brže-bolje pada ničice i započinje pravo klanjanje – adoraciju (Izl 34,8). Sada od zadivljenosti i izvanjskog oduševljenja dolazi do znanja. On spoznaje iznutra. Onda je bio zakrio lice jer se bojao usmjeriti svoje promatranje na Božje lice (Izl 3,6), a sada on bez pridržaja postaje zagovornik i zastupnik, posrednik koji moli za cijelu zajednicu: »Ako sam ja stekao milost, onda pođi sa svima nama!« (Izl 34,9). Štoviše od ovoga razgovora s Bogom sada će Mojsijevo lice trajno blistati, iz lica će mu izbijati svjetlost (Izl 34,29). Mojsije sada u savjesti prepoznaje i svoje grijehe, s kajanjem moli oproštenje za sebe i za sve njih.
U početku Bog mu je objavio značenje svojega svetog imena tako da je istaknuo svoju uzvišenost i slobodu, svoju transcendentnost: »Ja sam koji jesam« (Izl 3,14). Došao si na moj teren na kojemu nisi ti gospodar, ne možeš sa mnom raspolagati. A sada kad se Bog spustio, kad je Mojsije pred njega stao, Bog to isto ime tumači iznutra, otkriva svoje srce, svoje smilovanje i blagonaklonost, svoju privrženost živoj zajednici i velikodušnost, svoju sućut i povezanost s narodom (Izl 34,6). On je Bog duga daha, pun ljubavi, istinit je i pouzdan, na njega se možeš osloniti. Tako su brzo počeli štovati zlatno tele (Izl 32,8), Mojsije je tako brzo u ljutnji razbio prve ploče Saveza (Izl 32,19). Sada im Bog na dar daje nov početak.
O tom Bogu ljubavi i mira piše Pavao Korinćanima u zaključku poslanice (2 Kor 13,11). Njegov je završni pozdrav zaziv da ljubav Božja bude s njima ljubav koja se utjelovila i postala milost Kristova. To je živa komunikacija Boga Oca i Sina u koju smo uključeni. To je Duh koji vlada među svima svetima (2 Kor 13,12s). Tu ljubav na oltaru slavimo, nju primamo, njome se hranimo.
4. 6. 2023.
Vidi: današnji otpjevni psalam – Hvaljen i slavljen (Dn 3)
