Sadržaj i poruka liturgijskih čitanja u petak 4. vazmenog tjedna:
Dj 13,26-33; Ps 2,6-11; Iv 14,1-6
Poslušajte, preuzmite na Audio.com
S našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenoga s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za predah i prikupljanje snaga, za još dublje upoznavanje i primjenu Kristova Zakona, za čitanje i slušanje:
U uskrsnom vremenu gledamo na one najvažnije dane u povijesti svijeta – mnoge dane (Dj 13,31) – o kojima govori sv. Pavao u prvom njegovu govoru koji je zapisan (Dj 13,16-41). Isus, nakon što je u snazi Očevoj ustao od mrtvih, ukazuje se onim odabranima koji su bili s njime od početka, otvara im svoje srce. Bio ih je pozvao u njihovoj Galileji i poveo ih sa sobom kad je išao na svoje životno hodočašće u sveti grad. Sada, oni su njegovi svjedoci, navješćuju njegovu Radosnu vijest, a pribrojen im je i Pavao (»mi navješćujemo« Dj 13,32).
Precizne su, vrlo duboke i teške optužbe koje Apostol proročki iznosi protiv Jeruzalema i jeruzalemskih vlasti, protiv svojih prijašnjih kolega farizeja kod kojih se školovao, među kojima je odrastao i sazrijevao. Pokazuje nam kakvi smo mi ljudi u našemu grijehu. Nisu upoznali Isusa, premda je Očekivani, premda im je svoje srce otvorio (Dj 13,27). Štoviše, nisu upoznali ni riječi Božjih proroka premda ih svakoga tjedna u Dan Gospodnji po sinagogama ustrajno čitaju.
O grozote! Dali su se na ubojstvo. Iako naime sami vide da Isus nije kriv i nema nikakva razloga za smrtnu kaznu, ipak su ga osudili i na svoju inicijativu traže od rimske vlasti njegovo smaknuće (Dj 13,28). Raspeli su ga, objesili na drvo križa što znači prokletstvo.
Ali Apostol to ne iznosi zato da bi istaknuo tu u nebo vapijuću krivicu i opačinu, taj pretežak grijeh, ne zato da bi optužio i osudio. Apostol, koji od mladosti dobro poznaje Pisma i prepoznaje u njima Riječ spasenja (Dj 13,26) i Božje Obećanje (Dj 13,32), govori zato da pokaže kako se proroštvo ispunilo (Dj 13,27).
Pavao to objašnjava pred braćom (Dj 13,26), pred sunarodnjacima iz roda Abrahamova i pred poganima koji su bogobojazni, zato da istakne radosnu vijest o tome da je Bog prije precima dao svoje Obećanje, koje je onda za nas potomke, u sadašnjem vremenu, ispunio, tako da je Isus uskrsnuo od mrtvih (Dj 13,33).
Stručni pismoznanac Pavao u uskrsnuću Isusovu vidi ispunjenje Psalma (Dj 13,33). Kao što je kod krštenja Isusova glas Očev milo, slavno odjeknuo: Ti si moj, ti si mi Sin (Mk 1,11), kao što je to kod preobraženja na gori svečano ponovio i potvrdio (Mk 9,7), po Pavlovu tumačenju to isto vrijedi i za uskrsnuće.
Pavlov interes nije osuditi, nego naglasiti vrijednost Svetoga pisma, i k tome još njegov je interes upozoriti na lijep i dobar uspjeh Isusove pedagogije s apostolima. Istina, razbježali su se, napustili Učitelja unatoč svom vlastitom obećanju i u strahu se zatvorili. Ali to su oni kojima je Gospodin otvorio svoje srce. Već unaprijed dao im je da se istodobno, na jednak način, mogu osloniti i na Oca i na njega (Iv 14,1). Davno su Izraelci, nakon čudesnog prelaska preko Crvenog mora, došli do vjere u Boga i u Mojsija (Izl 14,31). Na Posljednjoj večeri Učitelj Isus otvara svoje srce i vodi apostole u središte vjere: on je Bog i čovjek, u njega se mogu pouzdati. Njemu mogu pokloniti svoje povjerenje.
Pavao u svom tumačenju ističe da su to sada vjerni svjedoci, a među njima je i Toma. Postavio je logično pitanje (Iv 14,5). Kad znamo kamo želimo doći, tek onda odabiremo put do tamo. Tomi možemo zahvaliti čuveni odgovor kojim Isus još jednom daje definiciju svoje osobe: Ja sam Put i Istina i Život (Iv 14,6). Ali Isusov odgovor poslije Uskrsa bit će još prodorniji i jači. Točno ono što Toma bude tražio, Isus mu zapovijeda da učini: Pogledaj i vidi, prinesi prst, prinesi ruku! Uvjeri se! (Iv 20,27).
Gospodin je unaprijed otvorio svoje srce i najavio da njegova mučenička smrt, nije samo propast i nesreća, krajnji užas i prokletstvo, nego on tako s ljubavlju pripravlja mjesto za nas u velikom domu Očevu jer želi da budemo s njime (Iv 14,3). To je živa želja njegova srca.
5. 5. 2023.