Rječnik, sadržaj i poruka liturgijskih čitanja na Duhove (god. A)
Dj 2,1-11; 1 Kor 12,3b-7.12-13; Iv 20,19-23
Kako prigodno! Ove godine Duhovi baš na dan Hrvatske vojske. Daj, Bože, da naši vojnici budu ljudi Duha! Hvala Bogu i suvremenoj tehnici, evo najnovije! Ovako smo danas razmišljali o Duhu Svetom u okrilju bazilike Srca Isusova, gdje su naši mladi primili sakrament sv. Potvrde. Neka ovo bude živa molba da mi u našim obiteljima, u našem narodu govorimo riječi koje nam Duh daje govoriti!
Dolazak Duha očito je za Isusove učenike – kako to danas volimo reći – jedan proces. Ne zato što bi Duh Božji imao neku slabost i ograničenje, nego zato što učenici moraju pripraviti srce i dušu. Već na uskrsnu večer Gospodin je rekao: »Primite Duha!« Kao Stvoritelj koji je u početku udahnuo nama ljudima svoj dah života, uskrsli Isus je dahnuo u njih (ἐνεφύσησεν Post 2,7 LXX; Iv 19,22). Ali učenicima je bilo potrebno još sedam tjedana pripreme i intenzivne molitve. Ostat će u gradu, u gornjoj sobi – prave duhovne vježbe!
Silazak Duha stvara bitan, neuobičajen preokret. Kad se pojavi snažan fijuk i udar vjetra, kad se vrata naglo, jako zalupe, kad se iznenada zapali vatra, plamen skoči, ognjeni jezici liznu iz čista mira, huka i tutanj gromoglasno odjeknu, – po naravi bismo osjetili strah i prepast, vrhunsku nelagodu. Ali kod apostola koji bijahu postojani u jednodušnoj molitvi sa ženama i Isusovom Majkom (Dj 1,14) zbiva se upravo suprotno. Prije su bili zatvoreni iz straha (Iv 20,19), a sada izlaze i otvoreno, neustrašivo svjedoče. Već kod Mojsija vidjelo se: vatra je to koja ne spaljuje i ne uništava (Izl 3,2).
Na svakoga dolazi po jedan plameni jezik (Dj 2,3). Pavao će tumačiti: svatko prima očitovanje Duha na korist živoj zajednici (1 Kor 12,7). To je karizma – dar istoga Duha za sve raznovrsne oblike pravog života Crkve.
Silna je promjena. Prije nisu razumjeli, čak su se i bojali pitati učitelja Isusa (Mk 9,32) Sada razumiju. Sada njih razumiju predstavnici svih onih petnaest-šesnaest naroda, krajeva, zemalja, vjerâ, od Rimljana do Arapa, vjerni starozavjetni Židovi i svjetski Grci, koji su se okupili u svetom gradu Jeruzalemu! Galilejci, tamo iz provincije, sa svojim prepoznatljivim narječjem, izmijenjenim, skraćenim izgovorom, odjednom su u središtu, usred glavnoga grada, predvoditelji novoga Kristova svijeta. Ljudi shvaćaju i prepoznaju što apostoli govore, sami uviđaju, slušaju o veličanstvenim djelima Božjim (Dj 2,11). Duh Sveti srušio je oholo uzdizanje i nerazumijevanje Babilonske kule. Znamo, nije to samo gramatika i jezik, nego razumijevanje među nama ljudima!
U Bibliji Božji je Duh otpočetka prisutan. Evo ga lebdi nad vodama dok Bog stvara (Post 1,2). Ali učenicima je potrebno da budu tri pune godine u Učiteljevoj školi, i još četrdeset dana poslije Uskrsa na istom studiju kraljevstva Božjega (Dj 1,3). Potreban je još jedan drevni blagdan iz dubine Svetoga pisma: Pedesetnica. Tek sada sposobni su primiti i osjetiti snagu Duha koji je ono u Knjizi o Sucima silazio na Božje izabranike da budu spasitelji naroda (Suci 3,10), da prosuđuju prema Božjem sudu.
Kad dođe na junaka Gideona, bit će to silan korak naprijed: nije više bojažljivo zatvoren u krug svoje obitelji, nego kreće u vanjsko, javno djelovanje i obranu od međunarodnoga izrabljivanja (Suci 6,35). Isus najavljuje učenicima da će se odjenuti u silu odozgor (Lk 24,49). Pritom iz Biblije uzima upravo ono što se s Gideonom zbilo: odjeven je Duhom Božjim (Suci 6,34).
Velikom proroku Ezekielu, kad ga je Bog poslao da ode k izgnanicima u Babilon, Duh je omogućio da izvrši zadaću. Podigao ga je i odnio (Ez 3,12.14). U čuvenom viđenju gdje će dolina puna suhih kostiju biti uskrišena, Ezekiel dobiva izvanrednu zadaću da proriče Duhu (Ez 37,9). Kad je Bog vidio kako ljudi nisu spremni poslušati nalog da si sami načine novo srce i nov duh (Ez 18,31), Bog u svojoj dobroti, zbog svojega svetog imena, obećava da će im on dati novo srce, da će nov duh udahnuti u njih (Ez 11,19; 36,26).
Petar na Duhove prepoznaje kako se Joelovo proroštvo ispunja. Bog izlijeva svojega Duha na svako tijelo (Jl 3,1; Dj 2,17). Ako smo ekološki s pravom zabrinuti jer vidimo da smo prešli granicu i ne možemo više sami popraviti okoliš, Bog može! Kod Noe već Bog je sklopio savez sa svakim tijelom (Post 9,15-17), sada daje svojega Duha.
Sada apostoli shvaćaju što je to Gospodin proglasio na Blagdan Sjenica kad je iz sve snage velikodušno pozivao: »Tko je žedan, neka dođe, neka pije!« (Iv 7,37). Već tada Isus je uz pomoć Pisma najavio rijeke žive vode koje će poteći iz njegove nutrine (Iv 7,38). Sada apostoli znaju: to je Sveti Duh. Pavao će rastumačiti: Svi se napajamo tim jednim Duhom (1 Kor 12,13).
Sada apostoli shvaćaju da je Isus bio govorio o Hramu svojega tijela koji ćemo mi ljudi razvaliti, ali će ga on snagom Duha Svetoga u tri dana ponovno podići (Iv 2,19-22).
Sada apostoli uživo, iz iskustva znaju što im je to Gospodin na Posljednjoj večeri najavio: Duh ih brani, tješi, hrabri, sokoli, bodri, potiče, nadahnjuje, oduševljava, snaži! On je Duh mira i oproštenja, Duh poslanja.
Sada je Duh drugi Učitelj koji im doziva u pamet Isusove riječi, uvodi ih u svu onu istinu koju prije Isusove muke još nisu mogli nositi (Iv 14,26; 16,13). Sada oni mogu izići i stati pred sav narod. Govore što im Duh daje govoriti (Dj 2,4).
Možemo li reći, slično kao kod stvaranja? Isus je Crkvi dao tijelo, a Duh joj daje život, čini da Crkva bude živa duša – da mi budemo živi.
28. 5. 2023.
