Na Dan Zagreba, dan njegove Zaštitnice i okrunjene Kraljice u središte pozornosti dolazi nam Isusova Majka koju štujemo kao Majku Božju od Kamenitih vrata. Ona izvrsno svjedoči o Božjoj svemogućnosti koju pokazuje činjenica da je pod srcem jedne žene začet Božji Sin. Majka Marija rodit će Gospodina. Odatle naziv Bogorodica ili Majka Božja. Ta čudesna istina stoji u središtu kršćanske vjere i vječni je poziv religijama i teologiji. Na dan grada kao Hrvati molimo njezin zagovor za sve nas, neka se i opet pokaže našom najvjernijom odvjetnicom – fidelissima advocata Croatiae!
Elizabeta, rođakinja, očito prepoznaje središnju tajnu kad Mariju prema evanđeoskom izvještaju neuvijeno pozdravlja kao majku svojega Gospodina (Lk 1,43). Je li do te vjere došla dirljivim iskustvom? Svaka se majka, koja čeka dijete, po naravi raduje kad osjeti prve samostalne pokrete svojega djeteta u utrobi. Nježan je to, dragocjen i posvećen trenutak kad će i svoje najbliže pozvati da rukom osjete, da uhom posluhnu novoga člana obitelji.
Upravo se to zbilo kad je Marija pozdravila Elizabetu! Sama Krstiteljeva majka svjedoči o radosnom poskakivanju svojega nerođenoga djeteta (Lk 1,44). Psihologija danas vrlo dobro zna, a i naš nam duševni život svjedoči kako su prva iskustva koja prikupljamo od presudne važnosti. Dok iz Evanđelja slušamo o pohodu Marije Elizabeti, koji je postao dio Krunice, nije li to izvrsna prigoda da se u miru, dubinski prisjetimo i pregledamo što se to s mojom dušom događalo od prvoga trenutka otkako je pod srcem majčinim započeo moj život. Tako ću najbolje shvatiti tko sam, shvatit ću kako meni Bog daje da postanem čovjekom.
Najviša mistika u ljudskoj povijesti u Marijinu susretu s Božjim glasnikom, koji čini da Riječ tijelom postane, ne zadržava Nazarećanku u pobožnu zanosu i duhovnoj egzaltiranosti, ne odvodi je od svijeta. Izvrsno ocrtava osnovno obilježje kršćanske duhovnosti. Marija iz susreta s Bogom polazi u susret bližnjemu, svojoj rođakinji s kojom je vežu one naše tipične rodbinske veze u kojima nema privida i glume, nego se odmah vidi kako stvari stoje.
Kreće u gorje – zapisuje Evanđelje (Lk 1,39). Marija je pritom hitra, aktivira se i polazi. Njezin pohod Elizabeti potvrđuje da je dobro poslušala Gabrijelove riječi. Upravo Elizabetin primjer u razgovoru s anđelom doveo ju je do pristanka. Njezina rođakinja upravo bijaše anđelov odgovor na pravo pitanje: »Kako će to biti« (Lk 1,34). Tek kad je čula vijest o svojoj Elizabeti (Lk 1,36), Marija je prihvatila Božju svemoć i rekla: »Nek mi bude (1,38)!« Božji glasnik, eto, donosi orijentaciju u Marijin život i opipljiv oslonac za njezinu vjeru. Govorio je o Elizabeti. Marija sada ide k njoj.
Dolazak Marijin čini čudesne stvari. Na pozdrav Marijin Elizabeta će biti ispunjena Duhom Svetim (Lk 1,41). To je zacijelo prvi i najbolji primjer kako to Isus, prema kasnijem Krstiteljevu proglasu, krsti Duhom Svetim (Lk 3,16). Evo, istom začet pod srcem Majke Marije, Sin Božji donosi otajstvo Duha svome rođaku i preteči Ivanu koji stoga od radosti poskakuje u utrobi majčinoj (Lk 1,44). Duh Sveti čini da se Elizabetino skrivanje okonča (Lk 1,24). Ona sada na sav glas kliče (Lk 1,42).
Duh je potiče da izrekne blagoslov, i to dvostruk. Blagoslivlja Mariju – ženu i majku, i njezina sina – plod njezine utrobe (Lk 1,42). Duh Sveti aktivira u njoj onu iskonsku moć koju čovjek prema Bibliji ima jer je na sliku Božju stvoren. Od početka, naravno, Bog blagoslivlja, ali evo i čovjek nije samo pasivni primatelj blagoslova, nego može blagoslivljati kako je već u početcima kod Abrahama (»ti ćeš biti blagoslov« Post 12,2) i Melkisedeka naznačeno (»blagoslovi ga« Post 14,19). Elizabeta blagoslivlja.
Važna je Majka Marija. Prije nego što će jednom Gospodin i Učitelj Isus, na gori svečano proglasiti blaženstva, evo, majka Krstiteljeva izriče takoreći prvo evanđeosko blaženstvo. Marija je blažena jer je – za razliku od Elizabetina muža Zaharije (»nisi povjerovao« Lk 1,20) – povjerovala (1,45). Poklonila je svoje povjerenje glasniku Božjemu koji je najavio da će je sila Svevišnjega osjeniti, da će postati majkom svetoga djeteta koje je Sin Božji (Lk 1,35), vječni kralj (33) na drevnom, mesijanskom Davidovu prijestolju (32).
Dolazak Marijin s malim Isusom pod srcem čudesno djeluje. Elizabeta sada spoznaje da je Mariji Gospodin govorio (Lk 1,45) i da Marija vjeruje – vjeruje da će ono što je Gospodin rekao imati svoje dovršenje. Ispunit će se ne tek rođenjem u Betlehemu, nego i u svemu onome po čemu Isus preuzima kraljevstvo koje nema kraja. U to će pribrojiti i mučan trenutak Majke pod križem i postojana jednodušna molitva s učenicima. Što je Gospodin rekao Mariji, to će se ispuniti. O tome Elizabeta govori kad se s njom susrela.
