ili što to znači izobilje života
Sadržaj i značenje liturgijskih čitanja na četvrtu vazmenu nedjelju, nedjelju Dobrog Pastira, u god. A:
Dj 2,14a.36-40; Ps 23,1-6; 1 Pt 2,20b-25; Iv 10,1-10
Zagrebačka nadbiskupija i metropolija dobila je novoga pastira. Kako znakovito! Baš na blagdan crkvene naučiteljice, zaštitnice Europe, baš uoči nedjelje Dobroga Pastira. U nadbiskupu Draženu vidimo živu brigu Dobroga Pastira za nas. U novom nadbiskupu, koji je jučer na liturgijski način preuzeo pastirski štap da povede Božje stado otkupljenih, vidimo kako Dobri Pastir Isus vjerno izvršava svoje obećanje: »Ja sam s vama u sve dane!«. Nismo sami. Nismo ostavljeni bez voditelja u ovom našem čudnovatom svijetu koji kao da hotimice pokušava izokrenuti dobro i zlo. U novim medijima, u vazmenom vremenu prinos s našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenoga s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za predah i prikupljanje snaga, za ulazak u dubine Svetoga pisma i još bolje upoznavanje Kristova uskrsnuća, za čitanje i slušanje:
Nedjelja je Isusa, Dobroga Pastira, koji je došao podariti nam božansko izobilje svojega života. Pokazao nam je to obilje najviše u muci i u uskrsnuću. Dan je radosti, dan je velike zahvale. Dan je molitve za svećenička i redovnička zvanja da danas nastavljaju Isusovu ulogu kao dobri pastiri.
Isus se u današnjem evanđelju služi s dvije usporedbe koje i danas odmah razumijemo: On je pastir, on je vrata kroz koja možemo ući. Poznajemo njegov glas – glas evanđelja. Njegovi smo, njemu pripadamo. On nas po imenu poznaje, imenom nas zove kao Mariju Magdalenu na uskrsni dan, kao Tomu osam dana kasnije, kao Petra, kad im se treći put ukazao, pa ga triput pita o njegovoj ljubavi. Zove ga takoreći imenom i prezimenom: »Šimune, sine Jonin« (Iv 21,15-17).
Ide ispred nas. Pokazao nam je put – svojim križem, svojim uskrsnućem.
Treba li reći da se u drugoj slici, kad kaže: »Ja sam vrata!« (Iv 10,7), Isus još više snižava? Dio je to njegova utjelovljenja i poniženja, njegova samoodricanja i poništenja samoga sebe. Kad kaže »Ja sam vrata« slično je onome što veli: »Ja sam put« (Iv 14,6).
Očito je u tome odgovor na ključno pitanje o Petru, apostolu, kojega slušamo u prvom čitanju kako svim Jeruzalemcima i svima iz Judeje govori o onom što trebaju dobro znati. Izravno im pred oči stavlja istinu: razapeli su Isusa. I spasonosno ih poziva: »Obratite se!« Petra slušamo i u drugom čitanju iz Poslanice kad govori o trpljenju i bolima koje donose spas.
Kako je Petar ušao na vrata ili što znači obilje života o kojemu Gospodin govori? Kako je apostol Petar od onoga da kaže: »Ne poznajem ga«, »Nisam njegov« došao do toga da otvoreno i točno poziva na krštenje, na primanje Božjega oproštenja, na primanje dara Duha Svetoga. Da, Petar očito vrlo precizno najavljuje tri sakramenta koje dobro poznajemo: krštenje, ispovijed i sveta potvrda! Ti sakramenti donose obilje života.
Kako je Petar od zatajenja svojega Učitelja i od toga da na uskrsni dan dotrči do groba i još ne poznaje Pisma došao do tako dubokog i prodornog razumijevanja proroka Izaije. Točno vidi i primjenjuje čuvenu pjesmu o sluzi Gospodnjem. Prorok piše: »njegove nas rane iscijeliše« (Iz 53,5). Apostol primjenjuje: njegovom se modricom izliječiste (1 Pt 2,24). Proroštvo kaže: »svi smo poput ovaca lutali, svatko je svojim putem hodio, a Bog je na nj svalio bezakonje nas sviju« (Iz 53,6 usp. 1 Pt 2,25), predao ga za naše grijehe. Petar primjenjuje: »Poput ovaca lutaste« (1 Pt 2,25) i ističe: »Bog je Isusa učinio i Gospodinom i Mesijom« (Dj 2,36).
Kako je Petar došao do toga da je sam bio gorko plakao (Mt 26,75) do toga da su sada ljudi duboko potreseni njegovim riječima (Dj 2,37)? Je li tajna upravo u tome što je sam poslušao glas svojega Pastira, a ne tuđinca koji je razbojnik i kradljivac?
Isus je dobri pastir zato što nije samo preuzeo ulogu da bude vrata ovcama, nego je uzeo na sebe sudbinu jaganjca. Prihvatio je i dopustio da ga vode kao janje na klanje (Iz 53,7). Zato može s pravom reći Petru: »Pasi jaganjce moje!« (Iv 21,15) »Budi pastir mojim ovcama!« (Iv 21,16). »Idi za mnom!« (Iv 21,19). Budi im dobar pastir kao ja!
Kako je Petar od zatajenja svojega Učitelja iz razumljiva ljudskog straha za vlastiti život došao do izobilja života koje Bog obećava svom narodu i njihovoj djeci, i svima izdaleka jer ih sam on – Bog – poziva? Na Petrovu riječ tri tisuće duša pridružilo im se u jednom jedinom danu.
Zacijelo je razlog i temelj u tome što Petar prepoznaje čudesno središte vjere u Isusa. Gospodin nije grijeha učinio, a razapet je. Sama sebe daje kao prinos Bogu. On je sveta žrtva koja naše grijehe na križu odnosi. Prijetili su mu i mučili ga, a on nije uzvratio. Vrijeđali su ga, i onda kad je već na križu visio, a on nije uzvraćao. Svoj duh u ruke je Očeve predao. Primijenio je stalno, drevno biblijsko pravilo: osvetu prepušta Bogu, sucu vječnom pravednom. Osveta je Božja stvar. Parnicu svoju njemu povjerava.
Petar je dohvatio bit. Patnja i mučenje, bič i trn, čavli i koplje, krađa, klanje, pogubljenje jesu užas i prokletstvo. Križ je zlo. Ali Isusov križ, križ s Isusom jest blagoslov i spasenje. Zato Petar točno veli: ako dobro činite i pritom strpljivo podnosite križ, to je dobro. Ako dobro činimo i trpimo, to je sveta stvar. Ako slijedimo Isusov primjer, to Bog voli. Ako smo grijesima umrli, za grijehe smo mrtvi, a za Isusovu ljubav i pravednost živimo, onda naš križ postaje blagoslov.
Po imenu znati svoje, voditi ih, biti vrata koja vode do izobilja života i pritom trpjeti muke, to je tajna dobroga Pastira. Zato njegovu žrtvu, njegovu muku i križ, mi slavimo. Veselimo im se i klanjamo.
