uz današnje Evanđelje: četvrtak 3. vazmenog tjedna
Drugo, popravljeno izdanje. Uz poznati odlomak Iv 6,44-51 iz Kristova euharistijskoga govora u Kafarnaumu koji je u prvom dijelu usmjeren je na Oca (4x πατήρ 6,44.45.46[2x]), a potom, u drugom dijelu, na kruh (5x ἄρτος 6,48.50.51[3x]). Mrvica s Gospodareva stola na našemu Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za predah i smirenje, za dublje razumijevanje Kristova uskrsnuća, za otkrivanje vazmene radosti, za čitanje i slušanje:
Živa Hrano za život moj, Gospodine! Sposobnost i snaga da dođem k tebi od Oca je. Samo ako me on privuče (ἕλκω Iv 6,44), kao što ćeš nas ti sve privući (ἕλκω 12,32), mogu doći k tebi. I ti ćeš me – ponavljaš već treći put (Iv 6,39.40.44) – u posljednji dan uskrisiti, podići ćeš me iz mojega groba. Ako slušam Riječ koja je od Oca, ako učim od Oca, dolazim k tebi (Iv 6,45).
Već je veliki prorok Izaija zapisao Božje obećanje zaručnici Jeruzalemu da će sva njezina djeca biti Gospodinovi učenici (Iz 54,13), a Jeremija razjašnjava da će u novom savezu Boga svi znati (Jr 31,34).
Ti si od Boga, Sine Očev, ti si Božji Sin, ti vidiš Oca od prije postanka svijeta (Iv 6,46) jer ti si s neba – kažeš i ponavljaš (ἐκ τοῦ οὐρανοῦ 6,50.51 usp. 6,33.41.42).
Ako vjerujem, imam vječni život (6,47). Evo i treći put ističeš pouzdanost i istinitost svojih riječi: zaista, zaista kažeš nam. Ako ti vjerujem, živim, a ti si hrana za taj život koji traje (6,48). Ti si životna hrana, kruh života – proglašavaš opet (Iv 6,35.47). Ti si ona sveta Riječ koja izlazi iz Božjih usta, od koje živim (Pnz 8,3; Mt 4,4; Lk 4,4). Nisi kao mana u pustinji koju su jeli pokojni preci, jer ona vrijedi samo za ovaj smrtni život (6,31.49), samo za jedan dan (Izl 16,21).
Ti si kruh, Gospodine (5x Iv 6,48,50.51[3x]) – živi kruh (50). Zato si sišao s neba da se tobom hranim i da tako ne odem u smrt (50), nego da živim dovijeka.
Kruh koji daješ tijelo je tvoje, tijelo božanske Riječi koja je tijelom postala, među nama šator podigla (σάρξ Iv 1,14; 6,51). Svojim tijelom hraniš život svega stvorenoga svijeta (κόσμος Iv 6,51 usp. 6,33), ovoga našega kozmosa koji Bog toliko ljubi da je tebe, Spasitelju, poslao (Iv 3,16).
5. 5. 2022.