uz današnje Evanđelje: srijeda 2. vazmenoga tjedna
Iz godine sv. Ignacija, u ovom našem svijetu koji trpio od bolesti i potresa, i još trpi od rata, mrvica s Gospodareva stola na našemu Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za smirenje i dubinu s Nikodemom, za prikupljanje snaga i susret s Kristom u vazmenom vremenu, za čitanje i slušanje:
Praapostole Božji, Otac te poslao da po tebi spasi sav stvoreni svijet. On, Bog, ljubi sve što je stvorio, sav svemir, a mi, ljudi, više volimo tamu. Otac pokazuje kakva su moja djela, koliko su u njemu, Bogu mome, učinjena.
Kako ja vjerujem u tebe, Isuse, Sine Božji? Tako da ti moja duša bude vjerna, tebi, jedinomu Sinu Boga Oca, Bogu Sinu. Tako neću otići u propast jer ti mi daješ život bez kraja. Inače sama sebe osuđujem.
Božji sud našemu svijetu u tome je da si ti, Svjetlo, došao. Pregledaj, Gospodine, i ocijeni sve što činim! Ne dopusti mi da te ikada mrzim, nego me pozovi i vodi k sebi, Svjetlosti Božja, pa da tvojom snagom stvaram ono što je istinito, što istinski za sve nas ima vrijednost. Amen.
Vidi: Jadnik vapi (Ps 34)
2. izd. 27. 4. 2022. (14. 4. 2021.)
