Značenje i poruka liturgijskih čitanja na 3. vazmenu nedjelju u god. A: Dj 2,14.22-33; Ps 16,1-2a.5-11; 1 Pt 1,17-21; Lk 24,13-35
U uskrsnom vremenu, prinos s našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenoga s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za predah i prikupljanje snaga, za još dublje upoznavanje i primjenu Kristova Evanđelja, za čitanje i slušanje:
Ljudi kršćani, poslušajte Božju riječ, dobro čujte i shvatite vječnu Radosnu vijest! Uskrsna braćo i sestre, dobro došli i treći put pred onaj isti jedan velik Dan Kristov – dan uskrsnuća, koji nas prima na klanjanje, na molitvu.
Poziva nas Petar, apostolski prvak, kojeg slušamo i u prvom i u drugom čitanju. Na časni blagdan sinova Izraelovih – blagdan Sedmica, na Pedesetnicu, Petar govori hodočasnicima u svetom gradu. Primjenjuje i tumači Psalam koji opisuje spokoj, radost i stazu života. Petrova poslanica otkriva nam kako ne govori samo Ivanovo Evanđelje i Otkrivenje o Jaganjcu Božjemu, nego i Petar. Njemu, Šimunu, ukazao se Gospodin koji je uistinu uskrsnuo, svjedoče okupljeni u Jeruzalemu svojim kolegama koji su se vratili iz Emausa.
Pozivaju nas na kontemplaciju Krista uskrsloga ta dvojica jer su još bili u ispraznostima života koje im oci njihovi namriješe, a onda im Isus, naš Gospodin, oslobađa srce od studeni i mraka, ispunja ga svjetlom i toplinom. Zapalio im je božansku vatru u srcu pa oni, dok još i ne prepoznaju tko je, već žarko mole: »Ostani s nama!«
Dodirnula ih je punina radosti lica njegova, vječno blaženstvo s desne Božje. O tome već stari psalam govori, na to se vraća Petar na dan Pedesetnice kad ističe jasnu razliku između pokojnoga patrijarha Davida, kojemu grob časte, ovdje, u svojoj sredini, i Isusa, Pravednika koji nije upao u trulež i raspadanje. Otac mu nije dušu ostavio u carstvu mrtvih. Ispunio ga je radošću lica svojega, izveo ga iz smrti na putove života. David je to proročki vidio jer je k srcu uzeo Božju prisegu.
Ta punina radosti lica njegova – nije li to upravo ona slava koju Bog dade Sinu svome, ljubljenom svome, kad ga je uskrisio od mrtvih. Radost je to koja se prelijeva na srce i na jezik. Nije li sada jasno što znači ono: »u tebi mi sva milina«? Sva je Božja milina u Isusu. O toj slavi Učitelj će strpljivo poučavati suputnike na putu u Emaus kad im veli: »Trebalo je da Mesija uđe u svoju slavu«.
Strašno je to, ponižavajuće i poražavajuće, ali vrlo realistično. Isus je uskrsnuo, ali vrijedne žene najprije samo vide da u grobu nema tijela i slušaju anđele. Apostoli im ne vjeruju. Isus je uskrsnuo, ali Petar, kad je dotrčao na grob još nije upoznao Pisma. Isus je uskrsnuo, ali dvojica učenika odlaze, vraćaju se natrag u svoj stari Emaus, jer za njih Jeruzalem je mjesto izdaje i uhićenja, bičeva i trnja, križa i raspeća, koplja koje probada srce – mjesto smrti. Svatko normalan, po naravi bježi, odlazi!
Isus je uskrsnuo, štoviše, tu je pokraj njih, pred očima im je. Traži ih u njihovu bijegu, s njima je na njihovu putu, ali oni još uvijek u svojoj snuždenosti, zbunjeni, dobacuju jedan drugome mučna tumačenja i mišljenja o tome što se zbilo. Mudro i precizno zbore o Nazarećaninu, ali Isusa vrijeđaju da je stranac, došljak. Nije naš.
To je naš svijet. Prve vijesti jučer: ubojstvo u Zagrebu; novo razbojničko ubojstvo u velikoj moćnoj Americi, djevojčica ustrijeljena; ubojstvo u mnogočlanoj obitelj u Južnoj Africi. Rat traje i traje u Ukrajini i moramo ga voditi do kraja. A i ovdje kod nas kao neprijatelji križa Kristova vrzino kolo plešemo li, plešemo! Ako se za istim stolom Isusovim hraniš, svetogrdno je, pakao je, kad se na brata dižeš, budalaštine namećeš i nepravdu podržavaš.
Bog već na početku traži Adama i pita: »Gdje si?« Pita Kajina: »Gdje je brat tvoj?« Gospodin pita Evu: »Što si učinila?«, pita Kajina: »Što si učinio?«. Zanima ga naša životna situacija u kojoj se nalazimo, stalo mu je do naših djela. Tako Gospodin prilazi i pita učenike na putu u Emaus što to putem pretresaju među sobom.
Strpljivo će poslušati, a onda će s vrlo teškom, bespoštednom riječju, krenuti u pravi protunapad na bezumnike koji trpe od duhovne bradikardije. Isus postupa bez ikakve lažne, destruktivne tolerancije. Počinje ljekoviti, terapijski, sveti studij Biblije. Ako je Emaus više od deset kilometara od Jeruzalema, onda vremena ima. Dva sata i više.
Da, mene je Otac moj potvrdio znakovima i čudesima kao što je već u Egiptu i kroz pustinju činio znakove i čudesa. Mene su glavari svećenički i vijećnici naši predali da budem osuđen na smrt. Mene ste, narode moj, po rukama bezakonika razapeli i pogubili.
Ali već Mojsije i svi Proroci pišu da je to Mesijin put. Sva sveta Pisma tumače moje pomazanje. Ja sam Jaganjac Božji. Bio je to odlučeni naum i promisao Božji, predviđen prije postanka svijeta i evo sada se pred vama u ovim posljednjim danima ispunio. Otvorite oči! Mesija nije silnik koji vrši agresiju na svijet i satire život, Mesija je Janje nevino i bez mane. Već je Mojsije, kad je drugi put bio na gori Sinaju, primio objavu: Bog sam oduzima krivnju, prijestup, grijeh – cjelokupnost naše opačine. Samo Bog to može. Jaganjac Božji oduzima grijeh svijeta. Ja, Emanuel, došao sam spasiti narod svoj od grijeha. O tome Biblija govori počevši od Mojsija pa preko svih proroka.
Jaganjca Božjega Bog je oslobodio grozote smrti jer nije bilo moguće da ga ona uzme pod svoju vlast. Desnicom je Božjom uzvišen, nije predan raspadanju. Nismo otkupljeni nečim propadljivim, nego njegovom dragocjenom krvlju.
Zato na putu u Emaus učenik pred uskrslim Isusom više nije neki bezimeni nepoznat čovjek, nego je to Kleofa koji može biti do kraja svjestan svoje vrijednosti i pun samopoštovanja. Zato oni mogu čuti čudesnu radosnu vijest: Da, ja jesam Otkupitelj Izraela. Vaša nada nije lažna i uzaludna. Ovdje sam za istim stolom s vama i lomim kruh.
Zato ga oni mogu prepoznati. Zato ne upućuju više svoje misli samo jedan drugome, nego sada Gospodinu molbu upravljaju: »Ostani s nama!« Zajednički mole.
23. 4. 23.
