Uz današnje Evanđelje: subota 2. vazmenog tjedna
Unutar pedeset dana traženja uskrsne radosti, kad smo započeli veliku devetnicu ocu Anti Gabriću, evo u ovim novim medijima iz prošle godine, obnovljeno. Skromna, a bitna mrvica s Gospodareva stola na našemu Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za smirenje i utjehu, za još dublje razumijevanje Kristova uskrsnuća, za čitanje i slušanje:
Ti si otišao u visine, a ja se spuštam. Evo me na golemu moru mojega života koje me nadilazi, nisam mu gospodar. Ne obuhvaćam i ne mogu proniknuti njegove krajeve. Veslam i veslam prema zavičaju. Vuče me dom.
Sunce je zašlo, tama se spustila. A tebe još nema jer ne daš da te uzmu za svojega kralja. I more se diglo. Koji li to jak vjetar ovaj put puše!?
Kad smo prešli više od četiri-pet tisuća metara, motrim. Što je ovo? Pa ti i po ovom moru nesmetano hodiš! I, premda te iščekujem i želim da si tu, sada, kada mi dolaziš sasvim blizu, strah me uhvatio, ja se bojim. Ali ti poznaješ moju preplašenu dušu, nesmirenu, usplahirenu. I hrabriš me. Tako se se unaprijed vidi snaga i veličina tvojega uskrsnuća koje će poslije doći. Najavljuješ ga.
Rado ću te primiti u svoju lađu, kao onda na početku (Lk 5,3). Ali već si davno Mojsija poučio da ne može s tobom raspolagati. Nije on gospodar, ne upravlja on. Ne određuje Mojsije tko si i kada ćeš se i kako pokazati. Ti ćeš biti onaj i onakav kakav ćeš biti (Izl 3,14). Hoćeš li mi doći u vatri ili u oblaku, u oluji i na uzburkanom moru, ili u šaptu blagoga lahora u svetim visinama; i preobražen, sav u sjaju, na vrh visoke gore, i bačen na tlo od teškoga križa i ljudskog prokletstva, pod udarcima biča?
Kad ti hoćeš, kako ti odabereš, pokaži mi tko si! Objavi mi se! Reci da si to ti. I gle čuda, kad si ti tu, odmah sam ondje kamo želim doći. Na čvrstu tlu, na svojoj zemlji.
30. 4. 2022.
