Smisao i značenje liturgijskih čitanja na 4. korizmenu nedjelju (god. A): 1 Sam 16,1b.6-7.10-13a; Ps 23,1-6; Ef 5,8-14; Iv 9,1-41
Poslušajte, preuzmite na Audio.com
Draga Josipa, dragi Josipe, Jozo, Joža, Bepo, Joško, Josko, Jozica, Jozefina…. sretan, sretan imendan! Evo, danas kad liturgijski slavimo blagdan sv. Josipa, jučerašnje istraživanje o sadržaju i poruci biblijskih čitanja na 4. korizmenu nedjelju. Skroman prilog s našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana za predah i prikupljanje snaga, za još dublje upoznavanje i primjenu Kristova Evanđelja, za čitanje i slušanje:
Onaj koji je hodio stazama tamnim svjetlost vidje veliku, komu su od rođenja oči bile u mraku, svjetlost jarka osvanu (usp. Mt 4,16; Iz 9,1). Zasvijetlio mu je Krist jer se probudio iz svoga sljepila; njegove oči, njegov taj čovjek vid ustali su od mrtvih (Ef 5,14).
Gospodin Isus svojim je milosnim, otvorenim, dubokim pogledom zapazio (»ugleda« Iv 9,1) njegovu dosadašnju cjeloživotnu sljepoću. Davno, Samuel, prorok Božji, u Starom je zavjetu najprije zastao na našem ljudskom gledanju. A onda je primio pouku od Boga koji gleda što je u srcu (1 Kr 16,9).
Velika mesijanska tajna
Rabbi Isus odmah ide u dubinu. I odgovara na pitanje koje je naše, teško i presudno. Trpimo, nevolja nas je snašla i pretežak križ nam je na ramenima – što smo mi sami zgriješili, gdje su pogriješili naši roditelji i odgajatelji koji su nas postavili na noge? Moj invaliditet – tjelesni, psihički ili duhovni – je li krivnja moja ili onih koji su me na svijet donijeli? To je logika s kojom su u pradavno doba prijatelji bili došli i naopako tješili patnika Joba. A Isus odmah, već unaprijed jasno kaže: Hendikep je zato tu da se na čovjeku očituju Božja djela (Iv 9,3). Isusova medicina gleda najprije na svrhu bolesti.
Velika mesijanska tajna koja donosi spasenje sastoji se u tome da je Sin Božji čovjekom postao. Obično je i neugodno opisivati kao ljudskom slinom iz svojih usta Isus od praha zemaljskoga pravi malo blata (Iv 9,6). Kao što je Stvoritelj sazdao ljudski organizam od praha, od zemlje (Post 2,7), eto baš od ovih elemenata koje fizika i kemija prepoznaju, tako Isus tvori neobičan, naoko proturječan lijek: Prljavština ima donijeti sjaj. Križ donosi spasenje.
To sam ja
A Isusov lijek i njegova terapija odmah upozoravaju na osnovni, poznati zahtjev. Treba surađivati s milošću Božjom. Gospodin kaže: »Bez mene ne možete ništa« (Iv 15,5): Ja ću sve umjesto vas. Treba poslušno riječ Kristovu primiti i izvršiti poslanje (Iv 9,7.11.15).
Po riječi Božjoj Samuel je bio pomazao Davida i plod je očit: Duh Božji obuzeo je Davida (1 Sam 16,13). U Novom zavjetu Mesija, ljubljeni Sin Očev, Duhom Svetim pomazan, pomazuje čovjeka koji ne vidi i oči će mu se otvoriti (»meni je otvorio oči« Iv 9,31).
Pavao od snažnoga svjetla s neba, od kojega je pao na zemlju, obratio se je i postao nov čovjek tako da sve Kristove vjerne promatra kao »svjetlost u Gospodinu« i šalje ih da žive »kao djeca svjetlosti« (Ef 5,8).
Evanđeoskomu slijepcu koji se umio i progledao (Iv 9,11) nitko ne treba govoriti, on sam iz iskustva zna da je Isus svjetlost njegova svijeta (Iv 8,12; 9,5).
Plodovi su višestruki. Progledao je tako da sada može reći: »Da ja sam to!« (Iv 9,9) smireno i pouzdano nalik Gospodinu koji toliko puta to čini (npr. »Ja sam.« Mk 6,50, Lk 24,39; Iv 4,26; 6,35.48; 10,11; 18,5.7). Možete vi, moji bližnji, biti nesigurni i zaboravljivi, ne prepoznavati jasno, gledati tek na sličnosti, možete me zvati slijepcem i prosjakom koji samo sjedi, ali ja znam, vidim svoje »ja«, znam da sam to ja. Božjim darom jesam što jesam – zapisat će apostol (1 Kor 15,10).
Jedan dar Isusov, vid koji Gospodin daje, jest jasno prepoznavanje i svijest o vlastitom identitetu.
Grijeh koji ostaje
Drugi je dar po istini uočiti grijeh i to usred farizejskoga mentaliteta koji sam od sebe donosi podvojenost (9,16). U svojoj Judeji uspostavili su pravi totalitarizam i apsolutistički anatematiziraju svakoga koji misli da je Isus Mesija. Odstranit će ga. Tako su se dogovorili (Iv 9,22). Već, evo, počinje progon kršćana. Začeta je »kultura otkazivanja«. Zato se ni roditelji ne usude uzeti svojega sina u zaštitu.
Farizeji rade zbrku između bitnoga i nebitnoga, pukog običaja. Njima je važan vanjski propis o subotnjem mirovanju koji je tu radi čovjeka i radi Boga, a prelaze preko silnoga, dragocjenog čuda koje Bog daje na dar čovjeku. Oni, zaslijepljeni, stvaraju umjetan sukob između Mojsija i Isusa, koji ne postoji, jer nijedno slovce, nijedan potezić iz Zakon neće proći (Mt 5,18). Isus je poslušni, ponizni sluga Gospodnji koji podložno ispunjava Zakon i Proroke (Mt 5,17), a nije divlji revolucionar koji satire i dokida.
Mi u oholoj okorjelosti srca našega kao da znamo da je bližnji grješnik (Iv 9,24), proglašavamo da se sav u grijesima rodio (Iv 9,34). A Isus daje vidi kojim možemo jasno uočiti grijeh, pa i onaj koji nažalost ostaje ako ne iskoristimo korizmu, ako s kajanjem ne potražimo kupalište oproštenja da se u njemu operemo.
Vidjeti Mesiju
Prvi i najveći dar koji Gospodin donosi isti je kao kod dobrog starca Šimuna kad mu je Duh Sveti obećao da će vidjeti Mesiju (Lk 2,26). Smiren govori: »Vidješe oči moje spasenje tvoje!« (Lk 2,30).
Evanđeoski sin koji se slijep rodio, kad je poslušno izvršio zapovijed Kristovu i dobio vid na dar, najprije može posvjedočiti da je njegov čudotvorac i dobrotvor čovjek; istančanim sluhom dobro je čuo da mu je ime Isus (Iv 9,11). Na vlastitim očima osjetio je njegovo utjelovljenje (Iv 9,6.11.15).
Ne zna on i ne određuje gdje je Isus (Iv 9,12) kao što ni učitelji naroda, nažalost, ne znaju odakle je (Iv 9,29). Ali on zna ponajprije da je Prorok (Iv 9,17). A onda će ga Učitelj Isus ponovno pronaći i povesti korak dalje, dovesti do cilja (Iv 9,35). Sada on vjeruje u Sina Čovječjega koji je Gospodin, vjeruje jer ga je vidio (Iv 9,37). Sada vidi da je Gospodin njegov Pastir (Ps 23,1). Nanovo je rođen i može vidjeti kraljevstvo Božje (Iv 3,3). Sada se klanja (Iv 9,38) Pomazaniku Božjemu koji je radi suda (9,39) sišao u ovaj naš prah zemaljski; vjeruje i klanja se Pomazaniku koji ga je pomazao (grč. izvedenica od χρίω »premazao«, »Krist« Iv 9,6.11.22).
20. 3. 2023.
