uz današnje Evanđelje: petak 3. korizmenog tjedna, 31. nedjelja (god. B)
U ovoj korizmi, iz protekle godine sv. Ignacija. Može li i danas poslužiti ova mala mrvica s Gospodareva stola na našemu Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za jaču primjenu Evanđelja, za prikupljanje snaga? Za čitanje i slušanje:
Usudim se, Gospodine (usp. Mk 12,34), premda mi duša nije dostojna. Jer znam da te mogu pitati. Znam da se tebe doista isplati pitati. Ti me privuci svojem kraljevstvu!
Sav svoj svijet, donosim preda te, istinski Učitelju, i pitam što je prvo i najvažnije od svega (Mk 12,28). Što je ono prvotno, što sve nosi? Ništa ne ostavljam po strani, sve stavljam u tvoje ruke. Sa svim svetim bogatstvom Pisma pristupam ti. Sebe predajem tebi.
A ti mi odgovori s onim što – hvala Bogu – dobro znam, još od malena. Jer ti si Gospodin, ti si jedan (Mk 12,29). Ti si naš jer si to htio, jer si se vječnim vezom uz nas vezao. Zoveš me, naređuješ mi samo jedno: da ljubim (4x ἀγαπάω Mk 12,30.31.33). O tome ćeš prvaka Petra pitati (Iv 21,15-17). Samo jedno tražiš, samo je jedno potrebno (Lk 10,42). Nema veće zapovijedi (Mk 12,31).
U ljubavi prema tebi obuhvaćeno je sve što jesam: samo središte mojega bića, srce mojega života; moja duša i sav moj život; moja pamet i moje razumijevanje, sva mudrost koju imam; sve moje tjelesne sile, snaga mojih mišića i mojih živaca, sve žive stanice mojega tijela (Mk 12,30.33). Sve što jesam neka se pokrene u ljubavi prema tebi, neka utone u nju! Tako ću prepoznati koliko je silna tvoja jedinstvena žrtva. Sve naše paljenice i klanice više ne vrijede (Mk 12,33).
A tu je i moj bližnji: ljudi, tvoja djeca! Ti si jedan, nas je mnogo. Zato si mi dao mjeru. Mjera sam ja. Koliko se brinem za svoje vlastito ja, prvi dar koji mi darivaš, koliko pazim na svoju vječnu dušu (Mk 12,31.33), toliko ću se pobrinuti i za bližnjega.
12. 3. 2021.
