uz današnje Evanđelje: četvrtak poslije Pepelnice
Novo, popravljeno izdanje. Pomaže li ovo da bolje uđemo u ovo sveto vrijeme obraćenja, u korizmu? Dok žalosni slušamo kako voditelji ovoga svijeta preokreću dobro i zlo, još bolje vidimo da je Isus Spasitelj. Skroman prilog u ovim novim medijima s našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenoga s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za prikupljanje snaga, za čitanje i slušanje:
Ti si, Učitelju vječni, središte vjere. Vodiš me k sebi, vodiš me do toga da spasim svoj život (σώζω Lk 9,24), da sebe kao osobu ne razorim (ἑαυτὸν ἀπόλλιμι 9,25), nego da se istinski okoristim (ὠφελέω 9,25). Svojim silama ne mogu, ti možeš!
Meni, nedostojnomu učeniku kojega si htio pozvati, otvoreno govoriš (Lk 9,22), a onda svima (πάντες 9,23) upućuješ poziv da te, tko hoće, slijedi. Daješ nam primjer. Primaš nas k sebi, na svoj put.
Postao si ljudski sin (υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου Lk 9,22), jedan od nas. Bit će velika i svakovrsna tvoja patnja, obescijenit će te i prezreti oni koje poštuješ kao vlast u svojemu narodu i Očeve predstavnike: stariji, svi povezani s velikim svećenikom, ljudi posvećeni Pismu (Lk 9,22). Tako treba biti (δεῖ Lk 9,22), veliš, tako je Očeva volja. Nije bez Božjega nauma ni da ćemo te mi, braća tvoja, ubiti (ἀποκτείνω pasiv), ali ni da ćeš ti trećega dana ustati (ἐγεῖρω pasiv 9,22).
Želim li po svojoj slobodnoj volji ići za tobom (θέλω Lk 9,23), postavljaš mi uvjete koji za sve vrijede. Nije čudo da te napuštamo, da odlazimo jer propisuješ da sebi kažem “Ne!”, da uzmem na ramena svoju kaznu, svoje nevolje i boli – svoj težak križ (σταυρός 9,23), i to iz dana u dan. Moram tako pažljivo motriti i budno paziti gdje si ti, da upravo tvojim stopama hodim, za tobom, ne za lažnim bogovima koje sebi postavljam, ni ispred tebe, jer nisam nad tobom, Učitelju.
Sav napor da vlastitim snagama dušu spasim, uništava je, ali ako je svu uložim za tebe, to joj je spas (Lk 9,24). Sa starozavjetnim Propovjednikom upozoravaš: Kakva mi korist da steknem sav ovaj nepregledni, urešeni stvoreni svemir ako pritom sebe – svoje “ja” koje mi darivaš, sebe kao osobu, tvoje stvorenje – upropastim ili oštetim (usp. Prop 1,3; Lk 9, 25)?
18. 2. 2021. (3. 3. 2022. 2. izd.)
