na 5. nedjelju u god. A: Iz 58,7-10; 1 Kor 2,1-5; Mt 5,13-16
Kakav okus ostaje u životu moga bližnjega kad se susretne sa mnom, kad radi sa mnom? Koliko svjetla donosim u njegov život?
Slavimo Dan života. Istina, danas često čujemo da je sol »bijela smrt« i medicina zna što govori, ali znamo što je tijekom povijesti značila sol kao sredstvo za čuvanje, »konzerviranje«, za trajnost, ali i za okus. Zasigurno će zbog toga i Savez s Bogom u Bibliji biti nazvan osoljenim ili Savezom soli jer je vječan i daje okus Božjemu narodu. Tako je to već u početcima (Br 18,19), a potom se posebice za vječno kraljevsko prijestolje koje Bog obećava Davidu opet ističe da je to »osoljeni Savez« (2 Ljet 13,5).
Dan života dolazi nam u devetnici našemu blaženom Svecu zaštitniku, kardinalu Alojziju, koji je bio nositelj spasenja i pomirenja u mraku svjetskoga rata i lažljive ideologije propaloga režima. Stepinčevo 2023. razjašnjava riječi Proroka: tama kao podne blista, svjetlo Kristovo zasjalo je u tami (Iz 58,10). Alojzije Viktor Stepinac, peto od osmero djece, u vrijeme rata spašavao je život i Židovima i Srbima i Slovencima. On je grad na gori koji cijeli svijet gleda kako je štitio život pred strojem smrti u nacističkom i komunističkom socijalizmu, samo mi u našem narodu još se dijelimo i svađamo oko njega.
Kad Učitelj Isus govori o gradu na gori, nije li to i njegov Nazaret gdje su ga bili doveli “na rub brijega, na kojem je sagrađen njihov grad, da ga strmoglave” (Lk 4,29). Nama u hrvatskoj domovini mogu odmah na um doći primjerice Roč i Hum u Istri ili dragi, topli zeleni brežuljci po Hrvatskom Zagorju gdje ćemo redovito na vrhuncu ugledati crkvicu koja bdije nad okolinom, vidljiva svud uokolo.
Već početak Pisma gleda kako je naš život Bog stvorio na svoju sliku (Post 1,27). Učitelj Isus objavljuje uzvišenu istinu i našu vrhunsku čast. Za sebe otvoreno proglašava: “Ja sam svjetlost svijeta” (Iv 8,12). Daje tako potvrdu početku Evanđelja koji kaže da je svjetlo došlo na svijet (Iv 1,9). A danas i nama veli da smo svjetlo svijeta. “Vi ste svjetlost svijeta!” (Mt 5,14).
Obraćeni farizej, kristoljubac, sv. Pavao tumači o čemu je riječ: u vama, svojim slušateljima, kršćanima – braći svojoj od koje se ne skrivam (usp. Iz 58,7) – ono što jedino hoću znati jest Isus Krist, i to raspeti (1 Kor 2,2). Gospodin Isus silno je svjetlo koje ga je bacilo na tlo (usp. Dj 9,4). To je snaga Božja o kojoj piše, a ne mnogobrojne ljudske riječi (1 Kor 2,4.5).
Sveti Učitelj svojoj živoj zajednici upućuje dvije tvrdnje i samo jedan zahtjev. Kristova je to etika! Ustvrđuje Rabbi Isus da smo sol zemlje i da smo svjetlo svijeta (Mt 5,13.14). A onda traži da naše svjetlo obasjava ono što je već časni prorok u davnini Staroga zavjeta nabrojio. “Dobra djela – neka ih vide!” (Mt 5,16), zahtijeva Učitelj.
Triput Prorok ponavlja kako je hrana važna: Poziva najprije: Razlomi kruh svoj s gladnima (Iz 58,7)! Potom, doslovce traži: Uloži dušu svoju za njega (hebr. nefeš Iz 58,10), i još jednom, treći put nalaže: utaži dušu potlačenome! (hebr. nefeš Iz 58,10). Primi u dom siromaha koji nema doma (Iz 58,7), neka i njemu svijetli svjetiljka na svijećnjaku – svima u kući, svima u ovom jednom domu, životu koji nam je Bog na dar daje!
Već Stari zavjet zna. Ovo svjetlo nisu reflektori ni svjetla pozornice, nego svagdanja djela ljubavi i pomoć. Ako je moj bližnji gol poput Adama i Eve, treba mu milosrdno podati odijelo jer je dobri Stvoritelj u početku tako učinio (Iz 58,7 usp. Post 3,21)! Ne treba se kriti, nego s ljubavlju otkriti svoje srce i svoje ruke onome koji je od tvojega tijela (Iz 58,7)! Vjerni Božji narod u Crkvi, najbolje zna kako je obitelj mjesto zajedničkog života, a ne odbijanja i potaje koje razara. Svjetiljka svijetli svima u kući (Mt 5,15)!
Odmah s pravom prepoznajemo: Sjaj toga svjetla o kojemu Gospodin govori snažno blista u majkama i očevima koji s ljubavlju primaju svoju djecu, najveći Stvoriteljev dar. Posve konkretno, iz dana u dan, daju im dom, daju im hranu i odijelo.
Divno svjetlo Kristovo u nama tako sjaji da uklanja prisilu i manipulaciju kojom svojega bližnjega i na ljubak način mogu podjarmljivati. Donosi nam Isusov slatki jaram. Svjetlo Kristovo, svjetlo života, istjeruje zloduha napadanja i optužbe, ruganja i bolnoga vrijeđanja. Svjetlo i sol čine da naše riječi ne budu ništavne i sramne, zle i štetne, nego Bogom ispunjenje!
Sveti križ Isusov, svjetlo života, snaga Božja, a ne ljudska temelj je naše vjere (1 Kor 2,5). Nama, živoj Crkvi Božjoj, daje da činimo dobro i objavljuje: to je tvoja pravda koja pred tobom ide (usp. Iz 58,8). Svrha je dobrih djela jasna, blistava, sveta! Dvostruka je. Ponajprije – o divne li utjehe prorok naviješta: tada će moja molitva biti uslišana. Kad k Bogu viknem, on će reći: Evo me! Odgovorit će na moju molitvu (Iz 58,9).
Druga jednako važna svrha dobrih djela jest da ih ljudi na ovom svijetu vide. I – umjesto da tvrdim đonom stupaju po bljutavoj soli – oni će slaviti Oca našega. To je zalaznica o kojoj govori Prorok, prati onoga koji čini dobra djela (Iz 58,8).
I sol zemlje i svjetlo ovoga svijeta tu su zato da punim sjajem blista slava Oca našega koji je na nebesima. Nije to medijska ni politička slava, svjetska glasovitost, nego Božja slava na kojoj gradimo svoje povjerenje, njegujemo i slavimo ljudski život. Iz te slave i danas dolazi pažljiv i nježan, a prodoran Isusov zov: Primi mene! Utaži dušu kruhom života! Ja sam svjetlo, pa si onda i ti svjetlo svima u tvom domu.
