S Isusom u velikoj oluji

O značenju i poruci liturgijskih čitanja u subotu 3. tjedna kroz godinu (I.): Heb 11,1-2.8-19; Mk 4,35-41

Jules Joseph Meynier, Krist spava u lađi

Ovako smo razmišljali kod sestara Klanjateljica predragocjene Krvi Kristove kad smo poslušali kako velika oluja postaje velika utiha i dovodi do velikoga strahopoštovanja. Skroman prinos s našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana za predah i prikupljanje snaga, za još dublje upoznavanje i primjenu Kristova Evanđelja:

Gospodin poziva: »Prijeđimo prijeko!« (Mk 4,35), vodi svoje učenike iz teorije u praksu vjere.

Vjerovali su Abraham i Izak, i Jakov (Heb 11,9.17). Vjerovala je Sara (Heb 10,11). Držali su da je Bog vjeran. Čeznuli su za domovinom koju im Bog daje, za Gradom koji im Bog pripravlja (Heb 11,10).

Abraham je vjerovao da Bog može i od mrtvih uskrisiti, zato je slugama rekao da će se s Izakom pokloniti Bogu i da će se vratiti (Post 22,5). Zato je rekao: »Gospodin će providjeti!« (Post 22,8.14).

Isus je bio u lađi i poučavao u slikama i primjerima iz života kako to Bog kraljuje. Silno mnoštvo na obali slušalo je (Mk 4,1). Božji Sin ulazi u našu ljudsku lađu da donese Božju radosnu vijest. Prihvaća da njegovim žilama teče naša ljudska krv zato da nas otkupi.

Baš je bio govorio o tome da sjeme raste i dok čovjek spava (καθεύδω Mk 4,27.38). A sada on sam, nakon dugog dana u poučavanju, odmara se. Važan je san. Poočim Josip u snu je više puta primio upute koje su Isusu spasile život (κατ᾽ ὄναρ Mt 1,20; 2,13.19.22).

Sveti Učitelj Isus govorio je ljudima u slikama i usporedbama, a učenicima je tumačio izravno. Ali sada i od njih traži da prijeđu na drugu stranu. Iz teorije u praksu vjere.

Iskusni morski vuci znaju gdje su, i u opakom nevremenu, olujnom vjetru, silnim valovima s pravom vide smrtnu opasnost (»ginemo!« Mk 4,29). Lađa se utapa.

Zanimljivo da ista riječ opisuje Isusovo buđenje koja će poslije opisati njegovo uskrsnuće (ἐγεῖρω Mk 4,39; 16,6.14). Sin Čovječji je bio spavao, sada je ustao.

Isti oni, Sin Božji, kori more i vjetar (Mk 4,39). Poslušno će se smiriti. Potom Gospodin kori svoje učenike (Mk 4,40). Podsjeća ih da imaju vjeru. Dovodi ih do spasonosnoga straha Božjega. Na njihovu Galilejskom moru umjesto velike oluje nastao je velik mir. A u njima se budi silno strahopoštovanje (φόβος μέγας Mk 4,41). Više se ne boje prirodnih sila jer je pred njima moćan vladar.

I te kako Gospodin mari (usp. 4,38) za naš život koji vječno traje u Bogu. Toliko mu je stalo da je svu svoju predragocjenu krv za nas prolio. Stoga mu danas na oltar donosimo svoje oluje koje divljaju u nama i molimo ga da nam podari sveti strah.

28. 1. 2023.

Niko Bilić SJ

Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.