Molitva s majkom pogankom koja je Isusa priznaje Gospodinom (κύριος Mk 7,28)
uz današnje Evanđelje: četvrtak 5. tjedna
Ove godine baš na spomendan sv. Skolastike, sestre sv. Benedikta, zaštitnika Europe, još samo dan uoči blagdana našega sveca Božjega, blaženoga Alojzija. Dok se športski svijet oprašta od velikana. Kao iskren zaziv Bogu za sve stradale u potresima u Siriji i Turskoj, za njihove obitelji, za spasioce i pomagače iz cijeloga svijeta. U popravljenom izdanju mrvica s Gospodareva stola na našemu Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za smirenje i utjehu, za još dublje razumijevanje i primjenu Evanđelja, za čitanje i slušanje:
I u tome si postao jedan od nas, dobri Isuse, da si htio imati svoj mir. Otišao si preko granice Svete zemlje, sklanjaš se u jednu kuću (Mk 7,24). Želiš da se ne zna, ali mi znamo jer si nam prijeko potreban, Spasitelju duša naših! Ne možeš ostati u potaji (λαθεῖν Μk 7,24). Otac nebeski ne dopušta.
Dolazim ti danas s onim roditeljima koji su u tjeskobnoj brizi i strahu za svoju djecu. Ponizno pristupam, klanjam se do zemlje pred tvojim nogama (πρὸς τοὺς πόδας Mk 7,25) sa srcem majke koja skršena promatra kako njezinu djevojčicu drži neki prljavi zloduh. Imam svoje bogatstvo, imam kuću u kojoj i djeca imaju pravu postelju (Mk 7,30), ali što mi to sve vrijedi!?
Zbog mojih grijeha moja je duša strankinja, kad god se odvajam, ne pripadam tebi. Nosim sav zalog helenskoga Olimpa i mnoštva lažnih bogova, predstavljam cijeli svijet drevne Sirije i Fenicije (Mk 7,26). Ipak čim čujem (ἀκούω) da si tu, odmah (εὐθύς Mk 7,25) dolazim sa žarkom molbom. Tražim, pitam (ἐρωτάω Mk 7,26). Jer ti možeš osloboditi, spasiti. Protjeraj (ἐκβάλλω 7,26) demona, izbavi moje rođeno, milo, iz ralja nečistoće! Mene izbavi! I daruj nam mir!
Ne dopusti da me zaustave granice koje ti postavljaš jer ti je na srcu Božji narod, tvoj narod. Otac tvoj njihov je Bog, oni su njegov narod; Ocu pripadaju. Ali sam veliš: djeca (2x τέκνα Mk 7,27) – djeca su važna. Jedna majka to najbolje zna! Spremno ću primiti i uvredu. Pretvorit ću je u oslonac svoje molbe (Mk 7,28). S psićima ispod stola rado primam mrvice jer one mnogo vrijede kao što su od tvojega čudesnoga umnažanja kruha (ἄρτος Mk 7,27 usp. 6,52; 8,6,19) preostali ulomci novo obilje u punim košarama.
11. 2. 2021.
