Uz današnje Evanđelje: petak nakon pepelnice
Vrijedi li ovo za danas? Na bolnu ukrajinsku godišnjicu, nakon novih potresa u Aziji. Iz protekle jubilarne godine sv. Ignacija, s našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenoga s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, #outreach za dobru korizmu, za dublje razumijevanje Evanđelja, kao molitva za Ukrajinu i sve žrtve teških potresa:
Dobri Učitelju, Sine Očev, ti si žuđeni Odabranik otkupljene duše, smirenje srca ljudskoga!
Dolaze ti Ivanovi učenici kao na početku. Ovaj put pitaju o svetom, napornom praobičaju posta. Askeza je to u kojoj su zajedno s gorljivim zaštitnicima predaje starih – farizejima. Post nas izravno podsjeća da vjera i služenje Bogu nije samo u duši i u srcu, nije samo u pobožnim, lijepim mislima i osjećajima, nego je u tijelu – smrtnom, slabom. Živimo utjelovljeno, poput tebe, i djelujemo u ovom svijetu, djelujemo jedni na druge.
Hvala ti, Isuse, što si me primio među svoje najbliže u svatovima. Na svadbi Jaganjčevoj nije vrijeme za žalovanje i oplakivanje pokojnih. Sada je gozba, ples, veselje kao u Kani Galilejskoj, jer si ti tu. Ni u čem ne oskudijevam.
Ali ti otvoreno gledaš na dane koji će doći. Dragovoljno ćeš se predati na muku. Ugrabit ćemo te iz tvojega života, izbaciti iz zemlje živih. Svojim grijehom izdajem te, osuđujem, izručujem mučiteljima, razapinjem, tjeram u grob. O grozote – i ja vičem: “Ukloni, raspni!”
To je čas za tugovanje. S Magdalenom ću plakati na tvojemu grobu. Dolaze dani – tri dana – kad ću se u strahu zatvoriti. Postit ću žestoko od hrane zbog zgrčene utrobe i straha, postit ću od života među ljudima, od mira u savjesti, od spokoja i bezbrižne sigurnosti koju smo imali uz tebe.
Zato već sada, jecajući, zazivam i vapim: Dođi, Zaručniče sveti, prodri svojom snagom i kroz zatvorena vrata. Reci nama, braći svojoj: “Mir vama!”.
19. 2. 2021.
