uz današnje Evanđelje na 6. nedjelju u godini A
Poslušajte, preuzmite na Audio.com
U teško doba, dok se moilmo za žrtve potresa u Turskoj i Siriji, i za sve požrtvovne pomagače, i za mir u Ukrajini i među velesilama, ovako smo u okrilju bazilike Srca Isusova razmišljali o sadržaju i značenju liturgijskih čitanja u nedjelju 12. veljače 2023. Mrvica s Gospodareva stola na našemu Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, #outreach za smirenje i utjehu, za još dublje razumijevanje i primjenu Evanđelja, za čitanje i slušanje:
Svjetski je dan braka, pa s posebnom pozornošću slušamo Gospodinovu pouku o tome. Isus, govoreći o odnosu prema bližnjemu, posebice izdvaja ljubav između žene i muža, tu silnu od Boga danu dragocjenost koja toliko pažnje, skrbi i nježnosti traži. Čuvaj svoju ženu, čuvaj svojega muža od rastrganoga srca i unutarnjega rascjepa i sloma! »Ljubav sve pokriva« zapisat će Apostol u čuvenu hvalospjevu (1 Kor 13,7).
Sveti Učitelj objavljuje: Kao što već srditošću i užasnom riječju mogu oduzeti život bližnjemu, tako mogu preljub počiniti već u srcu, ne tek djelom. S kakvim očima, s kojim pogledom promatram živu osobu, Božje dijete pokraj sebe!? Isus nas vraća na iskonske zapovijedi koje već tada u zaključku dvaput ističu unutarnji svijet naših želja: »Ne poželi!« (Izl 20,17; Pnz 5,21). Ako onoga, tko je moj, u svom srcu odbacim, uklonim ga i zgazim, onda sam izložio vukovima i njega i sebe. Nema više institucije obitelji koja me brani. U vrzinu kolu đavao pleše i zbunjuje i rod i broj i padež, umjesto da pomognemo djeci i mladima da s ljubavlju nose svoju spolnost i vode je do zrelosti i plodnosti.
Slušamo o prejakim potresima koji pobiše tisuće u Turskoj i Siriji, gledamo zgnječenu dječicu pod ruševinama. Iz sata u sat koban broj poginulih sve je veći. U vijestima pratimo kako novo i novo ubojito oružje stiže na raskomadanu zemlju Ukrajinu, na okupirani rastjerani narod europske i svjetske žitnice. Zato još daleko bolje razumijemo ovo teško evanđelje koje ne govori samo o ubijanju i prisilnom plaćanju do posljednjega novčića, nego Gospodin više nego igdje drugdje čak triput izravno govori o paklu (3x γέεννα Mt 5,22.29.30). Mogu biti podvrgnut ognju paklenome – upozorava dobri Učitelj (Mt 5,22). Mogu cijelim bićem biti onamo bačen – ponavlja dvaput (Mt 5,29.30).
Isus je došao ispuniti Zakon i Proroke – dva glavna dijela drevne Biblije, onaj najvažniji i prvi koji danas zovemo Petoknjižje, a izvorno je Tora – Pouka, Upute za životni hod, i onaj drugi središnji dio Hebrejske Biblije koji se zove Proroci. Toliko su vrijedni da i najmanja Božja zapovijed ostaje i traje koliko traju nebo i zemlja, cijeli svemir. Sve što piše ostvarit će se – kaže Gospodin (Mt 5,18).
Današnje predugačko evanđelje izvrsno nas podsjeća kako su Deset zapovijedi tek uvod i sažetak iza kojeg slijedi cjelina Zakona, kao što su u Novom zavjetu Gospodinova Blaženstva tek kratak uvod u opsežan Govor na gori.
Od Noina doba jasno je: pravednost znači hodati s Bogom (Post 6,9). Pismoznanci i farizeji gorljivo su pazili na ono što stoji u Pismu: Ne ubij! Ne učini preljuba! Prinesi dar svoj na žrtvenik! Izvrši svoju zakletvu! Punina Zakona koju Isus donosi ide u dubinu, produhovljuje, uzvisuje, izoštrava. Gospodin govori o odnosu prema bližnjemu i poštivanju života, govori o braku, o bogoslužju, i govori o važnosti i snazi naših osjećaja i naših riječi.
U starini bilo je to oružje koje nažalost i danas dobro poznajemo jer iz dana u dan ubija i ubija. Rabbi Isus međutim ističe koliko je naša ljudska riječ moćna. Ne mora to biti mač ili metak, ono što kažem svome bližnjemu određuje, gle, i moju vječnu sudbinu. Na sliku Božju ljudska riječ stvara. Može donijeti strašan potres i smrtonosnu ranu.
Učitelj Isus govori o odnosu prema bližnjemu kad je u pitanju svađa i vrijeđanje, kad bližnji ima nešto protiv mene, kad mi postane tužitelj koji me vodi na sud. Isus se vraća na početke Pisma i otkriva kako su već tada gnjev i uskipjelost (hebr. חרה Post 4,5.6) Kajina doveli do bratoubojstva. Zato Gospodin upozorava da je još prije teških riječi srditost opasna (Mt 5,22). U Bibliji jarost je Božja stvar i ne pripada čovjeku, kao ni osveta.
Gospodin potom poučava o našem bogoslužju, o darovima i žrtvama koje Bogu prinosimo; možemo reći: o tome kako idemo na misu, kako slavimo sakramente, kako se molimo. Zanimljivo, i opet na prvo mjesto Gospodin stavlja bližnjega kako je također već kod Kajina i Abela bilo. Jesam li njegovao srditost i bijes protiv njega, jesam li ga u srcu ili u zbilji proglasio budalom i luđakom? Ubijam li bračnu ljubav preljubom? Moj dar Bogu vruće poziva da se najprije popravim.
U zaključku božanski Učitelj nastavlja pouku o odnosu prema Bogu i opet se vraća na važnost i snagu naše riječi. Valja čuvati svetinju! U zapovijedi stoji: »Ne izusti imena Gospodina Boga svojega uzalud!« (Izl 20,7; Pnz 5,11). Napuhane riječi ne uspostavljaju komunikaciju i ne stvaraju povjerenje. Pravi je izraz ljudske slobodne volje i osobnoga integriteta kad čovjek jasno kaže »Da!« ili kaže »Ne!« (Mt 5,37).
Glavne tajne savršenstva koje Isus donosi za Zakon i Proroke najbolje se vide kad čujemo da dvaput upozorava na ono što su »stari« (ἀρχαῖοι Mt 5,21.33) slušali i po čemu su se ravnali. Zato i govorimo o Starom zavjetu. A sad Gospodin svojom riječju stvara zajednicu novih ljudi. Zbog toga Apostol točno veli: svukli smo staroga čovjeka da bismo se odjenuli u novoga (Kol 3,9s). »Vama, novima, ja govorim« tako smijemo shvatiti Isusove riječi.
Osnovno obilježje novoga čovjeka jest da pokraj njega nije netko nedefiniran, tuđ i dalek, nego to je tvoja sestra, tvoj brat – ponavlja Isus: jedan, dva, tri, četiri puta (Mt 5,22[2x].23.24). Stara zapovijed gledala je na ono što činim, a Isus usmjerava moj pogled i moje srce na onoga tko je pokraj mene. Riječ koju govorim, govorim je sestri svojoj, bratu svome. Ono bijaše pravednost starih, pravednost pismoznanaca i farizeja, koja će Isusa na križ odvesti, a ovo je nova Isusova svetost, natopljena Božjom ljubavlju.
Što je današnje radosna vijest? Isusovo ispunjenje Zakona i Proroka! Gospodin objavljuje da možemo doseći pravu ljudsku veličinu, veličinu u Kraljevstvu Božjem, ako sami izvršavamo ono što nam Bog po svojoj Riječi kaže i ako takav naš život donosi dobronamjernu, razumljivu pouku drugima. Bog će nas nazvati velikima (2x κληθήσεται teol. pasiv), dat će nam veliko ime kako je već Abrahamu na davnom početku obećao (“Ime ću ti uzveličati” Post 12,2).
Riječ sestri, bratu, na sliku je Božju i, umjesto svađe i suđenja, ja se mogu – o božanske li sile – pomiriti, nagoditi. Isus je doveo Zakon i Proroke do savršenstva. Sama sebe kao pashalno Janje Božje prinosi kao dar na žrtveniku (usp. Mt 5,23). Odatle ta silna moć pomirenja! Mogu se sa svojom ženom, sa svojim mužem izmiriti i živjeti u miru. Lako je napisati i urediti dokument, ovakav ili onakav, ali ono što je vrhunski domet i Božja sila to je pomirenje, ljubiti kako nas je Gospodin ljubio (usp. 2x “kao što sam ja vas ljubio” Iv 13,34; 15.12). Dobrim poimanjem, dobrim duhom (εὐνοέω Mt 5,25) mogu izići ususret i onome koji me na sud goni, da ga razoružam i zaustavim prije nego me preda egzekutoru. To je »Da!« koje čovjek kaže: Da, ti si moja sestra, da, ti si moj brat – moje rođeno, moja krv. To je slavni »Da!« koji mladenci za sav život kažu jedno drugomu i tako sklapaju sakrament braka. To je »Ne!« paklu, a »Da!« Jaganjcu Božjem, »Da!« koji mu i danas na ovom oltaru kažemo.
