Božja zapovijed i naše, ljudske tradicije (Mk 7,1-13)

Molitva Isusu kad svoje učenike brani pred farizejima i pismoznancima

uz današnje Evanđelje, utorak 5. tjedna

Sveto lice Isusovo prema Torinskom platnu

Pomaže li ovo? Kao žarka molba Bogu za stradale u potresima u Turskoj i Siriji, za utjehu obiteljima, za snagu i uspjeh spasiocima; kao vapaj Bogu da zaustavi naše ratove u Ukrajini, Siriji, Jemenu, Kongu, Sudanu… Iz prošle, jubilarne godine sv. Ignacija, u novoj tehnici. Mrvica s Gospodareva stola na našemu Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, afiliranom Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenom s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za predah i prikupljanje snaga, za poniranje u dubine Evanđelja, za čitanje i slušanje:

Božja zapovijed i naše, ljudske tradicije (Mk 7,1-13)

U tvoj zavičaj, Gospodine, uz Galilejsko more dolaze veliki ljudi iz svetoga grada u kojemu je Dom Oca tvojega. To su oni koji vrućim srcem paze na drevnu predaju i čuvaju red, marljivo proučavaju Pismo i drže slovo Zakona. Nigdje se u Bibliji tradicija ne ističe tako i toliko puta (5x imenica, 1x glagol)!

Optužuju nas kad zanemarujemo obredno čišćenje. Zašto ne hodimo putem starih? Ruke su nam profane. A farizeji i svi birani iz Judeje peru se šakom i kapom, krste oni pehare i vrčeve i brončane zdjele, pa i sjedala na koje će sjesti. O kako smo dobro u ove dane naučili što je to propisano dezinficiranje!

Ti njima upućuješ svoju riječ. Jednom kažeš “Lijepo”, pa još jednom ponavljaš: “Lijepo!”. Nas optužene ni ne spominješ, nego ideš u dubinu. Vraćaš nas na Božju zapovijed, na Očevu Riječ, a to si ti!

Podsjećaš ih na ono što je njihovo, na svete riječi Pisma, na proroka Izaiju i na Zakon Mojsijev. Ništa mi ne vrijedi sve ovo što ti usnama izričem, ako ti se moje srce smjerno ne klanja! Što će mi sve ovo moje proučavanje i učenje, ako se ne držim tvoje zapovijedi, ako prezrem i oduzmem vlast tvojoj riječi zato da postavim ono što je po mome?!

Kad nas braniš i objašnjavaš, kad nam neuvijeno razotkrivaš kakve si propise propisujemo, na prvo mjesto stavljaš obitelj u kojoj djeca poštuju svoga oca i svoju majku, brinu se za njih, jer odatle im je život. Ako kletvu na roditelje bace, gube život. Nema djece. Nema nas.

Daj mi, Gospodine, da na pravi način razumijem i poštujem tradiciju koju mi naši stari u baštinu ostavljaju; da se živo držim onoga što me još više veže uza te, što je na slavu tvoju i tvojega svetoga križa.

8 2. 2022.

Niko Bilić SJ

Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.