Svjetlo je Božje sinulo

3. nedjelja – Nedjelja Riječi Božje (god. A): Iz 8,23b – 9,3; 1 Kor 1,10-13.17; Mt 4,12-23

Sveto lice Kristovo

Poslušajte, preuzmite na Audio.com

Koja radost! Zahvaljujući ovim novim medijima, ako se želite podsjetiti, ponoviti, produbiti, podsjetiti. Ovako smo u okrilju Bazilike Srca Isusova razmišljali o liturgijskim čitanjima u nedjelju 22. siječnja 2023. Nova, draga suradnja našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenoga s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, s Bazilikom – narodnim svetištem koje je u temeljitoj obnovi nakon potresa. Za predah i prikupljanje snaga, za još dublje upoznavanje i primjenu Kristova Evanđelja, za čitanje i slušanje:

Svjetlo je Božje sinulo – 3. nedjelja – Nedjelja Božje riječi (god. A)

Danas, u Nedjelju Riječi Božje, čitamo evanđelje koje je poziv, snaga i pohvala stvarateljima obitelji. Danas je dan za grijanje duše na velikoj, jarkoj svjetlosti koja je zasjala. Ona rasvjetljava i najtamniji, smrću zadahnut kutak u srcu našemu. Primimo svom dušom ono svjetlo Kristovo koje smo na krštenju dobili! Poklonimo se Gospodinu koji je za nas raspet, poklonimo se Gospodinu u čije smo ime kršteni! Napunimo se snagom njegova svetoga križa kojim je svijet otkupio.

Koje su to bolesti i nemoći koje muče naš narod? Danas ih donosimo Spasitelju da ih snagom evanđelja, snagom Boga, Kralja, izliječi. Da, neka dođe i danas sretnica Kloe da po svojim ljudima dojavi kakve nas bolne svađe i narodni raskoli razdiru umjesto da srca i ruke ujedinimo. Otkrijmo iznova da je veliko, jarko svjetlo sam Gospodin. Ista riječ – njegova, isto shvaćanje – njegovo, isto prosuđivanje iz njegova Srca povezuje nas u jedno. Zato se u velikoj Molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana molimo za slogu svih Kristu vjernih duša.

Kad je Ivan Krstitelj bio predan – kao što će poslije sam Isus biti predan, Isus se iz Judeje na jugu, gdje je sveto središte, povlači daleko na Sjever u svoj Galilejski kraj, u provinciju koja je još od asirskoga osvajanja prije 8. stoljeća nastanjena raznim svjetskim, poganskim narodima.

Svjetlo je Božje sinulo. Gospodin je dovršio najduži, prevažan dio svojega ljudskoga života: skroviti život, odrastanje i sazrijevanje, tesarski rad i gradnju od drveta. Kreće sada graditi evanđeosku, Božju zgradu od duša. Odlazi iz svojega Nazareta u kojemu je bio dio Svete Obitelji i pronalazi novi stan u Kafarnaumu. Stvara novu, Božju obitelj. Čudesno! Već na kraju ovoga evanđelja tu su svi oni ne samo iz Galileje, nego i iz deset gradova s onu stranu Jordana, a i iz svetoga grada Jeruzalema i s juga, iz Judeje. Okuplja se sav Božji narod, svi oni koji će u sljedećim poglavljima slušati Blaženstva i cijeli programatski Govor na gori..

Dobro zna Gospodin da je obitelj presudna pa kao prve pratioce poziva braću: dva brata, i opet dva brata. Znaju se od malena pa su autentični. Iskustvo ih do srži povezuje. Sada im je svjetlo Božje sinulo – sloga u novom životu u kojemu je Isus ispred njih. Sada za njim idu.

Gospodin ih je vidio. Vidi Šimuna i Andriju, vidi Jakova i Ivana. Iz njegovih očiju dolazi nebeska, Božja svjetlost koja im daje snage. Oni pokazuju što je obraćenje koje Gospodin traži, što je umijeće otpuštanja: ostavljaju ribarske mreže, ostavljaju lađu, ostavljaju roditelje. I polaze u onu novu zajednicu u kojoj će i Pavlovi i Apolonovi i Kefini i Klojini biti jedno, bit će Kristovi kao što su Zebulunovi i Naftalijevi opet Božjim svjetlom osvjetljeni, nisu zaboravljeni, nego pripadaju među braću, sinove Jakovljeve. U punini su na okupu, svih je dvanaest povezano.

Jarka im je svjetlost osvanula. Bili su ribari, to im je bilo umijeće, to im je struka u kojoj su od rane mladosti sve vještiji. I bit će ribari. Ali onakvi kakvima ih sada Gospodin čini. Isus ne razara i ne niječe, nego gradi, stvara.

Danas, u nedjelju riječi Božje, slušamo kako se proročka riječ Izaijina ispunja. Preteča je na slavnom Jugu započeo, sada Rabbi Isus na galilejskom Sjeveru preuzima i sve ondje okuplja: »Obratite se! Živite od sada u blizini Boga, Kralja!« Dolinu smrti, mrklu pokrajinu, svu prekrivenu smrtnom sjenom, obasjalo je Božje sunce. Evanđelje o kraljevstvu blista. Jaram grijeha Gospodin je slomio i zove nas da s njime stanemo pod njegov slatki jaram. On je na svoja pleća uzeo drvo križa, a nama umjesto progona i šibanja, koje je na sebe uzeo, nama donosi liječenje. Za svaku bolest duše, za svaku nemoć pruža terapiju po svojoj žrtvi na oltaru.

Niko Bilić SJ

Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti

2 komentara:

  1. Hvala pater…predivno razmatranje…evanđelje, Božja riječ, vrijeme u kojem je Krist živio i djelovao i naše vrijeme…sve tako lijepo povezano…dao Bog da i mi (naše obitelji, naša domovina) prepoznamo Kristov poziv, jer Božje svjetlo sinulo je i nama, ostavimo stare navike, (obratimo se )…i krenemo za Kristom koji je jedini PUT, ISTINA I ŽIVOT. Božji blagoslov, mir vam i dobro od Gospodina❣

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.