Isusu, kad ga njegovi iziđoše obuzdati (Mk 3,20-21)

uz današnje Evanđelje: subota 2. tjedna

Umjetnička interpretacija svetoga Lica Kristova

U ovih osam molitvenih dana za sve Kristu vjerne duše opet otkrivamo kako jedinstvo počinje unutar osobe – koja sebe drži u cjelini i nije podijeljena, u miru je s Bogom i svojim bližnjima. Dok Gospodina optužuju da je izvan sebe, molimo napose za one koji trpe duševne grozote. Drugo, popravljeno izdanje s našega Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, afiliranoga Papinskom sveučilištu Gregoriana i združenoga s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, za predah i prikupljanje snaga, za još dublje upoznavanje i primjenu Kristova Evanđelja, za čitanje i slušanje:

Isusu, kad ga njegovi iziđoše obuzdati (Mk 3,20-21)

Dolaziš u kuću, Učitelju dobri. Zacijelo svoju u Kafarnaumu, kamo si se doselio iz svoga Nazareta da ti bude stan (Mt 4,13). Ona ista u kojoj su, kroz otvor na krovu, četvorica vjernika spustila uzetoga (Mk 2,4). I sada je opet kuća puna. Iznova se cijelo mnoštvo okupilo (ὄχλος Mk 2,4; 3,20), žele do tebe. Gdje si ti, tu zajednica buja. Ti si izvor jedinstva.

Jesu li Dvanaestorica uza te? Ta izabrao si ih ponajprije zato da budu s tobom (Mk 3,14). I sad nemate kad ni jesti (Mk 3,20). Osjećaš svu težinu ljudskoga života. Ni kruh svagdanji nemaš.

Bit će jasno da te pogrešno optužuju kad kažu da želiš srušiti Hram – Očev dom (Mk 14,58); ili – evo sada, za koji čas – da si sotonski suradnik i da u demonskom duhu djeluješ (Mk 3,22). Pokazat će se da te krivo shvaćaju kad govore da si Ivan Krstitelj, da si Ilija ili Jeremija, da si neki od starih proroka (Mk 16,14), a sada već kruže glasi i dopiru do tvojih da nisi pri sebi, da si sav ekstatičan, poludio (Mk 3,21). S dobrom voljom oni dolaze. To su tvoji (Mk 3,21), tvoja rodbina, Nazarećaninovi Nazarećani, koji te znaju jer si kod njih odrastao. Njihov si. Malo kasnije postat će jasno da je tu i tvoja majka (Mk 3,31).

Žele pomoći, to im je dužnost. Izišli su obuzdati te i ukrotiti, vratiti te na pravu mjeru, staviti natrag u našu normalu, dozvati te k pameti da dođeš k sebi. Žele te postaviti opet na prugu života.

Spasitelju, daruj spasenje onima koji trpe od gladi i koji umiru od gladi! Pogledaj na one, koje lažno optužuju da su umobolni i ludi! Danas te ipak posebno molim za ljude koji pate od duševnih tegoba, smetnji i ozbiljnih bolesti; za duše koje progoni strah, stiska i tjeskoba, pritisak i preduboka tuga; koje tište neprestane mučne misli, preteški osjećaji i unutarnja hladnoća, nespavanje, bespomoćnost i ostavljenost, stezanje i bol, poremećaji u tijelu i umor bez kraja; za sve koji se boje da će sići s uma.

Isuse naš, kada dođe čas, doista će ti duša biti potresena (Iv 12,27) i na smrt žalosna, spopast će te užas i tjeskoba (Mt 26,37.38; Mk 14,33), bit ćeš u smrtnoj muci, u agoniji; za nas ćeš se krvlju znojiti (usp. Lk 22,44). Ti znaš, Gospodine. Pomozi, izbavi, spasi! Pošalji svetoga Tješitelja!

23. 1. 2021.

Niko Bilić SJ

Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, afiliran Papinskom sveučilištu Gregoriana i združen s Fakultetom filozofije i religijskih znanosti

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.