uz današnja liturgijska čitanja – Zornica na Badnjak (24. 12.): 2 Sam 7,1-5.8b-12.14a.16; Ps 89,2-5.27.29; Lk 1,67-79
Dođi, Gospodine Isuse, Bože naš, pohodi nas, pobrini se za nas, otkupi nas od naših grijeha, Gospodine, smiluj se
Dođi, Kriste, Mesijo, sjeti se Saveza koji je Bog davno sklopio s ocima našim i s praocem naše vjere Abrahamom. Kriste, smiluj se!
Dođi, Isuse, sini Mlado sunce s visine! Iz premilosrdnoga srca svojega obasjaj našu smrtnu sjenu i vodi naše korake, Gospodine smiluj se!
Evo nas! Došao je taj dan. Strpljivo smo se pripravljali puna četiri tjedna u Došašću, a otac Zaharija punih je devet mjeseci i još malo više bio u dugačkim duhovnim vježbama u šutnji pred tajnom koju mu je Bog po anđelu Gabrielu objavio.
Posebice vrijedi da upravo danas na Badnjak zajedno potražimo i poslušamo koje su to tri radosne poruke koje nam Riječ Gospodnja donosi.
Prva je očinstvo. Ako se u našoj Hrvatskoj i u cijeloj našoj Europi uloga oca – tate – nalazi u krizi, evo nam evanđeoski Zaharija kao uzor, kao lijek, kao silna pohvala očevima. Zaharija je usrdno molio i primio objavu da mu je molitva uslišana. Strpljivo je prihvatio Božji sud i bio u dugoj pustinji i nijemosti, u kojoj je očito dobro pamtio i promišljao o anđelovim riječima za sina Ivana. To je vrijeme u kojemu je Ivan, začet, rastao, hranio se, uživao svu zaštitu u majčinoj utrobi Zaharijine žene Elizabete i devet mjeseci skupljao ona najvažnija prva iskustva. Pa nije li iz te šutnje provrio ovaj hvalospjev s kojim će proročki prozboriti, koji Crkva svakoga jutra moli?
Zaharija hvali Boga. A znamo da otac, tata, najviše određuje kako ćemo se osjećati pred Bogom, tata nam daje onaj najvrjedniji i središnji dar u odgoju koji nas nosi u odrasloj dobi, a zovemo ga slika o Bogu. Zaharija je čovjek koji spremno prima Božji dar Duha Svetoga i on je prorok.
U svojoj molitvi uvelike se usmjerava na sina. Proročki gleda da će i Ivan, poput proroka Gospodnjih odvijeka, poput Natana koji Davidu donosi mesijansko proroštvo, također biti prorok. Podržava ga u onom najvažnijemu: oslobađa ga od svih fantazija o ljudskoj svemoći i od lažnoga mesijanizma. Jasno veli: spasenje je u tome da nam Bog svojim darom daje otpuštenje naših grijeha. To je put u mir, tako nas Bog izbavlja od neprijatelja, tako nam daje slobodu od svakoga drugoga straha, da nam ostane samo sveti strah Božji i da samo Bogu služimo i samo se njemu klanjamo.
Druga radosna vijest danas jest poniznost. U svom kraljevskom osjećaju vlasti David želi sagraditi veličanstveni Hram. A Gospodin ga podsjeća kako je kod ovaca i koza bio. Pobjeda nad Golijatom i neprijateljima, Davidova vlast i mir koji je postigao, veliko ime – sve je to Božji dar. Ne možeš, čovječje, Boga, koji je na svim putima tvojim, zatvoriti u neku svoju kućicu kojom ćeš ti vladati, nego on, Bog, tebi podiže, dom, daje ti obitelj.
Lijepo je, dobro je kad se uspješno, svim silama brinemo za svoj život i karijeru, za svoju obitelj i svoj narod, ali upravo Hrvatska to dobro zna, samo Božjom snagom to možemo ostvariti. Prestanak zle agresije i mir u Ukrajini postići ćemo samo ako zajedno s Isusom iskreno prihvatimo da je Gospodin Otac naš, Bog naš i hridina spasa našega. Hrvatska će blagoslovljeno ući u novu pravu zajednicu bez granica i uspješno će primiti novu valutu ako spremno prihvati dobro obećanje koje je Bog dao kralju Davidu.
Treća radosna poruka jest iz dubine Staroga zavjeta, ali je potpuno novozavjetna. Bog daje svojega Sina, on mu je Otac, ali njegov Sin će u potpunosti biti Davidov potomak, od Davidova tijela. Biblija svojim jezikom ističe: podnijet će sve šibanje koje život Adamov sa sobom donosi i, zbog muke na koju se dragovoljno predaje otkako je otvorio oči u životinjskim jaslama među volom i oslom, on – on jedini vječno kraljuje, na prijestolju dovijeka. Zato se njemu smjerno poklonimo u kruhu i vinu na oltaru.
